субота, 1. јун 2013.

o danas...

Sjedim i smijem se samom sebi. Ja sam genije. Ponekad...

Danas je dan, za koji sam se podosta dvoumio dal da ga odživim ili ne, prošao iznenađujuće dobro. Planina, šetnja, šuma, roštilj. A kad kažem roštilj ponajmanje mislim na ćevape. Zapravo ponajviše mislim na nake riblje štapiće, lignje, piletinu, ćuretinu, domaće supe od gljiva i palačinke. Da, s nutelom.



A vrhunac večeri moja tragična priča kako sam išao na folklor, svirao kastanjete i imao svoju plesnu grupu koja je plesala flamenko, s kojom sam proputovo čitavu Evropu, a u planu bila tura za Južnu Ameriku, dok mi četvorica sa folklora nisu iz zavisti uvrnula ruku i nakon čega nikad više nisam zasvirao i okanio se umjetničke karijere...


2 коментара:

  1. Zasto, ooo zasto danas svi spominjete hranu? :-)
    Gdje god odem danas na blog, ili je spominjete ili jos gore-stavljate slike. A kisa pada, i pada, i sta covjek da radi nego da jede :-)

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ma hajde, zamisli da sam pričao o današnjoj američkoj torti što sam pojeo ili velikim količinama jagoda ili pici za ručak? :P

      Избриши