Većina ljudi, i koji me dobro znaju i koji me ne poznaju baš najbolje, kažu da sam mirna i staložena osoba. I to je uglavnom tako.
Bar do onog trenutka dok se ja ne upustim u kakav posao sa ženskom. Meščini da mi trenutno nema ništa mrže u životu od toga. Uvijek je to nešto nervozno, uspaničeno i usplahireno. I onda na mene taj srklet prenosi bespotrebno. Uglavnom zato što moraju po 16 puta provjerit ono što sam ja rekao, jer eto možda ja griješim. A taj neko drugi koga pitaju sigurno ne griješi.
Pošto ja inače ništa ne znam. I upuštam se u poslove o kojima nemam pojma.
E što ne mogu...
