четвртак, 20. јун 2013.

o svemu pomalo...

Zovu me večeras u pola 12 da sutra u 8 idem u Mostar na nakav sastanak s nakim ministrom. Ni ko, ni šta, ni šta ćemo raditi, ni šta ćemo pričati. Ni da se najave. E nešto mi se ne da ići na sastanak s ministrom. Treba još da me neko vidi s njim, i to u jeku ovih antivladinih seoskih vašara ili kako to ljudi vole reći, protesta. Moram pazit na reputaciju.

Danas šmekam neke sandale, njemačke, kad kaže mi žena da su one do broja 42 80 marona, a ove iznad tog broja su 95. Nisam ljubitelj sandala, al ove bih i mogao kupiti kako su moćne. Ipak, moja priča da su visoki ljudi visoko diskriminirani još jednom je potvrđena.

Neki dan sjedim u društvu jedne mlade dame i prilazi nam nako kinderče i kaže meni tata i pruža mi naku igračku. Bježa mali nisam ti ja tata kaem ja njemu i ode on. Poslušo me ko da sam mu rođeni otac. Kontam, da je bio ko drugi mjesto nje, moglo je svašta bit.





3 коментара:

  1. Stalno slušam kako su visoki bijeli muškarci diskriminirani, tačno mi vas žao. Borite se, bolan! Ne dajte da vam to radimo :P
    Sandale na muškarcu su mi totalno bezveze.

    ОдговориИзбриши