Samo je pitanje vremena kad ću se s nekim dotać teme porijekla. Ima raje koja to istražuje, a ima onih i koji to ne istražuju. Ja sam ovaj drugi.
Međutim, i bez toga, mogu komotno pretpostaviti da je moja loza sigurno bila kmetska. Jedni uzgajali raštiku, kelj, kupus, krompir i mrkvu, a drugi buraniju, zelenu salatu, grah, krompir, mrkvu i kupus. I to je to. Nekih 400-500 godina tako unazad. A možda i više. Eventualno da je neko uzgajo kakve stoke, ovaca i koza, pokoju kokoš. Vjerovatno ovi prvi.
S druge strane, okružen sam i družim se sa sve samim begovskim porodicama. Onaj bio beg otamo, onaj odvamo, onaj imo po Hercegovine, njeni imali po Krajine, od ovog po Posavine. I sve tako. Normalno, svi su rođeni u Sarajevu. Stare porodice. Svi im završavali nake fakultete po Beču, Parizu, Pragu, Pešti, Minkenu, Rimu, a poneki su i do Londona dogurali. Pa se još, valjda iz ljubavi prema zemlji, vratili vamo nakon svega. Od ovijeh "novijeh" generacija, obavezno su imali nešto prvo u ulici, naselju, a poneki i u gradu. Neko struju, neko te ve (pa kaže čitava ulica dolazila kod njih da gleda, nisu se mogli načudit), neko auto, neko lokomotivu.
I zapita se tačno čovjek, koje tim silnim porodicama zemlju obrađivo, jer đe će beg begu zemlju obrađivat, a moro je neko. Sve sami begovi, nigdje kmetova.
Danas su, potomci tih nekad begovskih porodica, osobe koje žive prosječnim, a često i bijednim životom, pogotovo uzimajuć u obzir raskoš i blagostanje predaka im.
Pa ja nešta kontam, u svemu tome, ja se izdigoh iz kmetstva mi generacijskog, a silni begovi i beglerbegovi srozaše se na nivo raje...
Нема коментара:
Постави коментар