Situaciju izvlači dobar dio ljudi iz moje bliže okoline. I kako to biva, po starom dobrom običaju, saću ja požalit što sam napisao ovo što sam napisao jer kadgod da nekog pohvališ, on ti ubrzo pokaže da si se zaebo. Ali hajde de, neka bude i to.
Postoji niz planova, ili je možda bolje reći identiteta, koji mene definišu kao osobu. Među najznačajnije bih svrstao poslovni, porodični, emocionalni, tjelesni, materijalni, intelektualni, obrazovni, duhovni i još par njih kojih se ne mogu sjetiti. Osim možda ovog duhovnog, na većini tih planova se i nisam pokazao u skladu sa mojim željama. Većina tih neostvarenja je opravdana, barem u mojim očima, jer dosta toga ne ovisi od mene i drugi faktori su tu prisutni, kao što je recimo vrijeme ili drugi ljudi, na koje ja i ne mogu pretjerano ili nikako utjecati. Međutim, mogu reći da sam se prilično ostvario na planu prijateljstva. Ne mogu reći da su oni idealni ljudi. Ne želim se lagati. A još manje biti patetičan. Ali su dobri. Odlični su. Kako vrijeme ide i što se više družimo, sve manje i manje im imam prigovorit. Sve manje i manje im imam reći da mi nešto smeta kod njih. Malo mi to i smeta. Ja sam naviko da uvijek ništa ne valja, pa me ovo malo buni. Oni imaju sve ono što ja nemam, a što mislim da mi treba, a što opet ne mogu ostvariti iz ovih ili onih razloga. A sve što imaju oni, ja to doživljavam kao lični uspjeh i postignuće. Nadam se da i obratno važi. A i da ne važi, ja ću se i dalje radovati njihovim uspjesima, jer su to moji uspjesi. Ukratko, doveo sam se u situaciju da imam prijatelje kakve želim, a ne kakvi mi se nude. I smatram to velikim postignućem, pogotovo u današnjem dobu i okružen ovakvim ljudima.
Vrijeme. Vrijeme je jedini faktor tu koji mi ne dozvoljava da se opustim. Da li će ovako biti uvijek? Hoću li sutra tražiti više? Hoću li sutra dobiti manje? Ne znam. Ali ću da uživam i budem zadovoljan onim što sada imam na raspolaganju.
<3
ОдговориИзбриши:P