субота, 14. јул 2012.

o drobi 2...

Nakon što je došla prokletinja bio sam prilično sretan i zadovoljan. Prokletinja ima mogućnost da prikaže sliku sačinjenu od 2073600 piksela. Ipak, valjda što je prokletinja, ne prikazuje toliko. Prikazuje 2073599 piksela, a onaj jedan se nešto inati. Taj jedan mi bode oči i nervira me do te mjere da bih najradije čekićem nalupo ovaj ekran, pa nek ne radi ni jedan kad neće ovaj jedan. I to baš vako nasred ekrana taj jedan. Ne da se usranom (ni) do potoka...


Sve to otkrih dok sam gledo Gejm of trouns. Serija je pravo dobra. U nekim segmentima. Recimo likovi su izvrsni. Ni sam ne bih bolje odabrao likove. Tačno odgovaraju onom nekom mom stereotipu srednjovjekovne osobe. Za razliku od drugih filmova i serija sa sličnom tematikom, ovdje su svi bradati, neuredni i masne kose. Zapravo su komplet masni i prljavi. Baš kako i dolikuje. A ne ja tamo gledam Ričard Gira, kofol on neki vitez nešta, a kosa mu sređena, tip top. Da si stoput Ričard Gir, ima da ti je masna kosa kad glumiš nekog srednjevjekovnog viteza. U nekim drugim segmentima serija je iritantna. Ima previše golotinje recimo. Skonto sam da svaka epizoda mora imati scenu gdje neko nekog sprca i gdje se pije vina u velikim količinama. A i oni ga pretjeruju. Scena, dolazi neka djevojka i kaže nekom momku kako se zove. Iduća scena ona skida gaće. U nekoj tamo sceni poslije prvo skine gaće, a onda kaže kako se zove i šta hoće. Fak nau, esk kvešćns lejtr. Mislim, znam ja da su nakve serije pravljene prvenstveno za mlađu i uvijeknapaljenu raju, al je malo iritatno gledat iz epizode u epizodu. I još ne valja što sam ja ovo otkrio tek sad, a ne nekad za 5 godina kad sve bude gotovo. Najgore kod nekih serija/knjiga/filmova koji su u nekom serijalu, pa vazda nešta moraš čekat. Čitam kodone Biberli (koja me jednom blokirala samo da znate, a niko ne zna što) o Hariju Poteru pa se samo prisjetim. Pročitaš, pa nešta čekaš godinu dana da izađe novi dio. Ili Gospodar prstenova. Ko će sad dočekat treću sezonu...


Komarci su me izujedali. I neka su. Ne zamjeram im. Samo mi smeta što su malo bezobrazni. Jedan mi je sinoć uletio, ja ga fino ispratio iz kuće. Neko bi ga drugi dotuko. Kasnije se on (ili neki njegov jaran ili rođak) vratio i izujedo me.


Kako nabavih ovaj novi laptop, zanimah se nekim glupostima u međuvremenu. Ne stigoh da prebacim sve sa onog starog. Fale mi smajliji. Ali me raduje ponajviše što nemam onih bukmarksa. Taman iskoristih priliku da prestanem posjećivat onaj kretenski Sarajevo iks. Sve se nešto ufatim u razmišljanju šta sam uopšte tamo radio. Valjda da pratim ove domaće vijesti. Onda skontam da su nam domaća dešavanja bezvezna i da me samo nerviraju. Ako se tome doda sveopšta nepismenost kakva vlada kod onih čobana, i još se sve to posoli onim glupavim komentarima, eto ti opštog nerviranja. I zapita se čovjek onda šta će meni to sve. Za sve ostalo, tu je Advance. Advance je inače jedan od boljih portala, ako ne i najbolji na našim prostorima, sa nešto drugačijim vijestima u odnosu na ono što se svakodnedno servira. Preporučujem svakako.


Nešta te nervira, nikakvog dobra, a ti idalje po starom. Dođem do zaključka da je navika u pitanju.
Navike su pravo gadne. Nema ništa fino u njima. Čak ni navika da pereš zube. Jer uvijek može nestat vode (a meni počesto nestane), pa ti se nekad desi da ne opereš zube. Pa ti sve nešta hoće bit. Jedino što mi je gore od ovog kad navečer ne operem zube, jeste kad ih ujutru ne operem. A jedino gore od toga jeste kad ih perem ujutru, pljunem onu pastu, pa vidim nakav komadić hrane. To mi je nako instant recept koji mi usere i jutro i dan i šefa i stanicu. Samo kontam kako se milion nakih bakterija i inih govana hranilo mojim zubima. Isto ko da zubi meni ne trebaju, pa eto, jedite ih još malo. A da ne pričam da se eto taj komadić hrane sad sjetio ukazati. Bilo  generalno čišćenje noć prije, al komadić hrane prespavo.



Ova Doris je legenda!
 

Нема коментара:

Постави коментар