уторак, 15. мај 2012.

o (dobrim) jaranima...

Nešto razmišljam o društvu mom, što užem, što širem.

Moram priznat da je prilično šaroliko po mnogim osobinama.
 Jedna od osobina koja ne varira pretjerano jesu godine. Tu nešto nisam baš pretjerano raspoložen s eksperimentisanjem. Otprilike se njih 95% kreće u nekom rasponu  ± 3 godine. S ovim starijim jednostavno nemam neke želje komunicirati, a što je još gore i nemamo nekih interesa. S ovim mlađim samo nemam želje komunicirati. Valjda što kontam da su nako... ma hajmo reći priglupi. Barem većina ovih koje sam ja sretao.

Druga od osobina koja je nako prilično konzistentna jeste spol. Barem 80% mog društva čine žene. To je dobro taman u onoj mjeri kolko je loše. Meni je dobro vjerovatno iz razloga što mi je ugodnije bit sa ženama, a i što imam više interesa. Ne interesuje me kako je sinoć igro barselona, nisam igro fiks na reala, ne zanima me kolko getača ima konja i kakva joj je rora pozadi, i nije mi neka radost kad vidim curu koja ima guzicu ko u babuna. S druge strane me i ne interesuje kako ima nova kolekcija odjeće u Zari, nit me zanima kakva je koja krema, nit me zanima što je nervozna jer je dobila. Al valjda čoek mora izabrat između dva zla, i ja sebi probrah manje. I to, manje zlo, može tako da bude funkcionalno većinu dana u mjesecu. Al mi nekad i to dodije, pa nađem kakvog muškog društva pa pričamo i o autima, i o nogometu, i o trebama. Čisto da zadovoljim potrebe za muškim društvom (ne, ne budite perverzne :p). I o politici. To je jedna od tema s kojom ne treba razgovarat sa ženama. A i ne može se. Ili barem ja ne mogu.

Kontam isto tako imam dosta vlahadije među rajom. Oni su najveći problem. Nikad čovjek ne zna šta im treba čestitat od praznika. Jal je Božić, jal je drugi Božić, jal su Svi sveti, jal je dan nakog sveca. Ko će bolan sve to popamtit. Al fino je što donesu šarenih jaja, pa se kasnije tucamo. Sa muslimancima je puno lakše.

Skontam i da mi od svih ljudi najviše leže Krajišnici. Doduše ima ovo dvoje iz Bužima s kojim i nisam u nekim odnosima, al nije sad ni da se ne volimo. Al ovo ostalo iz Kladuše (Velke), Bi'aća, Cazina, Ključa, Sanskog Mosta... Ono što ljudi imaju predrasude prema drugim ljudima, tako i ja prema Krajišnicima, samo što eto nisu negativne. I u većini slučajeva se to pokaže istinitim, što meni i ne smeta. Ja volim otvorene i raspoložene ljude. A oni su baš taki. Ili barem ovi što sam ih ja upozno. Valjda što imam i ja nešto te krajiške krvi. Svaka tica svom jatu leti. :p  Što se žemske populacije tiče, moram priznat da su ove što ih ja znam lijepe. Il haj da ne pretjerujem, nisu ružne. Ali su sve nako šarmantne. Mene bi pravo lako zbarile. Barem ovo što po Sarajevu baulja i što sam do sad vidio. Sad se ja pitam jel to neka njihova strategija da oni vamo šalju tako te fine, pa ti kontaš oni svi tamo od finog oca i još finije matere. Ili sam samo ja imo sreće...

Isto tako skontam da mi od svih ljudi najmanje leže Tuzlaci (i Tuzlakinje :[ ). Cijela Tuzla jednu kozu muzla, al džaba. Ja ih ne simpatišem ni najmanje unatoč svoj silnoj priči kako su oni neka raja i tako to. Ovi što ih ja znam uglavnom imaju neki nemaran odnos prema prijateljstvu, što mene prilično nervira. Tipa pričaš s nekim iz Tz, ma sve jedni druge poželili, i onda taj neko dođe iz Tz u Sa i ne javi se da je došo. Hoda, isprovodi se, vrati se kući i onda ti kaže. Šta ja imam od tog? Ništaaa. Ne znam.

Možebit da ima još šta. Al mrsko mi više pisat. Možda nastavim nekad kasnije.



Što bi reko šupak Nele...

Нема коментара:

Постави коментар