четвртак, 31. мај 2012.

o niočem posebnom 2

Ja sam primjetio da što je neko veći  bezvezić u životu, to ima bolji broj mobitela.


Kad sam ja superraspoložen, veseo, nasmijan i pričljiv, ljudi se maksuz potrude da budu nadrkani, nekomunikativni i govore mi da sam dosadan (što mi niko nikad ne kaže da sam zanimljiv). I kad ja kažem uredu, nek bude tako, pa i ja prestanem pričat i ne bude nasmijan i veseo, onda su priče, pa šta je bilo, štos to taki, što ne pričaš i tako to. Mrš!


Od svih znamenitih rečenica koje sam čuo u posljednje vrijeme, reko bih da je definitivno najzanimljivija sintagma "bacaš hejt". Al se i ja krećem u nekoj čudnoj okolini kad ne mogu ni komplet rečenicu izdvojit da mi je zanimljiva...


Najo sam se maloprije ono totalno. Kontam, nije zdravo za tjelesno zdravlje, al za mentalno jes sigurno. Sva se ona krv sjarga u stomak da vari, pa čoek i ne može razmišljat niočem konkretnom pred spavanje. A tako je i ponajbolje. Lakše se i ljepše spava.


Vako ja s vremena na vrijeme pogledam Sunđer Voju Kockalonea. Uglavnom u večernjim terminima. Al samo ove sinhronizirane na sorabski. Tačno bi ovi Sorabi sa svojom sinhronizacijom i od govneta pitu napravili. :D


Нема коментара:

Постави коментар