Ima ovaj jedan lik koji je nako pravo super. A još je čovjek malo i vehabijkast. Al to mu je još i najmanji problem. Problem s ovim je što ja kad pričam s njim, imam osjećaj da me čoik provocira. A ne provocira, što je najgore. Jer da provocira, dalo bi se to raspraviti. Elem, on poslije svakog mog pitanja ili komentara ili krika napravi pofinu pauzu, pa tek onda nešta kaže. Pozitivna stvar je što ne priča gluposti, al vala da je ta njegova pauza kraća za koju sekundu, bilo bi puno ljepše pričat sa njim.
Ja: đes, šta ima?
On: ...
(prošle dvije sekunde)
On opet: nema ništa.
Ja: šta se radi?
On: ...
(prošle još dvije tri sekunde)
On po četvrti put: ma bezveze...
Heeeej, ko da raspravljamo o nuklearnoj fizici, pa mu treba tolko vremena. Anbalivbl. Tačno ću ga pitat u čem je fazon.
To me podsjeća na one ljude i čudne razgovore preko telefona. Nazove on tebe i šuti. I ti halo, pa ono čekaš koju sekundu, pa tamo dobiješ od nekog halo. Pa đesštaimaštaradiškakosiguzilsešta, a onda opet jedno četri sekunde pauze, pa kaže nešta bezveze. Da se naježiš...
Lik je sila! :D
Ja: đes, šta ima?
On: ...
(prošle dvije sekunde)
On opet: nema ništa.
Ja: šta se radi?
On: ...
(prošle još dvije tri sekunde)
On po četvrti put: ma bezveze...
Heeeej, ko da raspravljamo o nuklearnoj fizici, pa mu treba tolko vremena. Anbalivbl. Tačno ću ga pitat u čem je fazon.
To me podsjeća na one ljude i čudne razgovore preko telefona. Nazove on tebe i šuti. I ti halo, pa ono čekaš koju sekundu, pa tamo dobiješ od nekog halo. Pa đesštaimaštaradiškakosiguzilsešta, a onda opet jedno četri sekunde pauze, pa kaže nešta bezveze. Da se naježiš...
Lik je sila! :D
Нема коментара:
Постави коментар