четвртак, 21. јун 2012.

o drobi...

Gledo sam Madagaskar 3 ili 4, i onaj kralj Džulijan ima kapu sa đavoljim rogovima i piramidom na čelu. Čitav film sam čekao da se ukaže neki sotonizam. Kasnije mi je bio sumnjiv svaki kurg i trokut i kombinacija istih.

Hodam ugaćama po kući i osjećam se super. Kontam da živim sam možda bih i bezgaća hodo. Vruće je.

Mom drugu S. iz Čilea je sad hladno.

Danas sam htio pojesti hamburger. Pa sam uložio izvjesne napore da to izbjegnem. Nažalost, u sličnoj situaciji sam se našao navečer i ovaj put nisam bio toliko uspješan u izbjegavanju. Bio je ukusan.

Vruće je. Otvoreno sve i nema propuha. Zar je moguće da u Bosni nema propuha i promaje. Totalno smo propali. Pa ovdje je bilo kad staneš između dva štapa na livadi - stojiš na propuhu.

Moj laptop se pregrijava. Vruće mu je, a i meni sa njim.

Nešto sam glavno skonto, zbog čega sam i počeo pisat post i sad sam to zaboravio.





Ovaj glupi emesen me natjero da skinem neku najnoviju verziju jer se sa ovom starom ne mogu logovat. Ne volim unaprijeđivanja softvera, pogotovo ako sam naviknut na njih, a oni funkcionišu. Isto važi i za blog, samo što ovdje imam opciju da vratim na stari izgled. I kod mene je stari izgled.

Novi emesen je glup. Ne mogu promjenit status i ne mogu slat linkove bez nekih masnih procedura. Samo čekam da mi iskoči neko prozorče i da mi traži ovjerenu potvrdu iz opštine i rodni list ako nekom hoću poslat link.

Večeras sam očistio kukije i historiju posjećivanja stranica nakon što mi je mozarela zablokirala jer sam otvorio tri-četri taba. Jedino što mi je mrže od brisanja kukija i historije jeste formatiranje diska. Ko će bolan popamtit sve silne šifre i registracije na pojedine stranice i ko će pravit silne kratice za silne pjesme na jutubu. Kad recimo pritisnem w on meni namah ponudi da slušam Vudkida, a kad pritisnem k ponudi mi Rokere s Moravu.

Ja najvolim folkenrol, al o tom sam već pričo meščini.

Umoran sam.


Нема коментара:

Постави коментар