четвртак, 27. децембар 2012.

o Hobitu... + anegdota (skroz na kraju)

Ošo ja neku noć gledat Hobita. Majko koji je to fejl potez bio. Jedino me nako tješi što nisam ja odgovoran za to. Pozvan sam, nagovoren sam.

Znao sam ja da će ono bit avantura, al nolka, to nisam znao. Počela je tako što smo odlučili gledat 3de. Ako ima nešto glupo što je jedan čovjek drugom čovjeku smislio da mu napakosti, onda su to 3de filmovi. I mada sam ja davno reko da neću to nikad više gledat pa makar filma ne odgledo u kinu, nisam htio da zanovijetam. Kontam, ajde de, možda i ne bude toliko loše.
Sama karta za 3de je skuplja. Niko ne zna po kojem osnovu. Umjesto da normalno gledaš film, moraš gledati film sa naočalama. Koje ti, osim što smetaju, usput potamne sliku. Ja ne znam jel ikad ijedan od onih koji puštaju filmove zapravo i pogledao taj film koji pušta i koji se treba gledati sa naočalama. Slika je tamnija i to znatno. Što je u filmu kao što je Hobit neprihvatljivo. Ko da čitav film pada kiša ili hoće pasti kiša jer se pravo smračilo i tmurno je vrijeme. Vako sam ja par puta skino one naočale da bih se iznenadio jer i nije sve tako crno. Bilo je i par sunčanih scena. Kad skinem naočale jel. Isto ko da blejim u onaj stari monitor onomad kad sam krišom ostajo do nekih doba budan, pa ukinem one svjetlosti da roditelje ne probudi svjetlost monitora.

Kokice su bile dobre. Dugo su i trajale. A posebno je zanimljivo kad je nako scena neka tišina, i onda se čuje kako ja meljem one kokice. Dalje ide o filmu, pa ko hoće da gleda al traži izgovor da ne gleda, nek čita i dalje. Ko samo hoće da gleda, more komotno prestat ovdje. Barem do onog dijela sa anegdotom.



E sad o filmu. Film je nako. Ne mogu reći da je bezze, al ne mogu reći ni da je dobar. Mada ga Gospodar prstenova mete nadugo i naširoko. Jeste, znam da sam ja gledao Prstenove kad sam bio mlađi, ali to ne znači da se moja želja za naučnom fantastikom i fantazijom promjenila (čitaj umanjila). Čak naprotiv, prilično je volim. Al brate imam i ja standarde u životu, pa i kad su vakvi filmovi u pitanju.

Ja bih najradije reko da je film odron, al to ne bi bilo pošteno i iskreno. Prvenstveno zbog muzike. Muzika rastura. Uzeli su me na onoj sceni kad počme onaj lik da pjevuši onu pjesmu. Uglavnom, muzika je čista desetka. Scenografija je prati u korak. Što jes jes. Doduše meni je to bilo nako u nekom mračnom izdanju zbog naočala, al to je do mene jel. Onda mi se još plaho dopalo što nema onog američkog naglaska. Pravo je iznenađenje kad gledaš američki film, a nema onih američkih zaebancija. A ponajviše mi se svidjelo što nema psovanja i golotinje. U ovom vremenu kad svi živi imaju internet i golotinje kolko hoš, oni još malo stave u film. Mislim, niko nije došo gledat Betmena da vidi kako Ra's al Ghul prca nu Melisande dok pokušava napravit Taliju. Oni to ipak nastoje ubaciti. Prevod je isto bio vrhunski. Još kad vidjeh ono bagra, pošteno me nasmijalo. I eto, to bi bilo to što se tiče onog što se meni svidjelo.

Likovi su mi nako, meh. Nitam nivam. U Prstenovima su daleko razrađeniji likovi. Vamo su svi isti. Mada eto, izvlači ih ona priča i akcent. A i što su patuljci.

A što se tiče onog što mi se ne sviđa, e to je priča za sebe. I to bukvalno. Priča je žešći odron. Prepuna nelogičnosti i gluposti, da je to za nepovjerovat. Još su u to sve ubacili onaj američki humor od kojeg meni hoće nešta bit. Pojedine scene su ubitačne.


Film nije ni počeo, već su počeli da seru. Idu patuljci, nekad moćni i bogati, protjerani i raštrkani po svijetu. I to još kroz pustinju. Faraon ih ipak nije ganjao, ostao je da čuva zlato. Prokletnik jedan!
Ali hajde de, pripisat ćemo to slučajnosti (koja inače ne postoji, al eto).

Pa nešta ono nešta oni dolaze svi na sastanak. Pregršt o-moj-Bože-al-niste-smiješni scena. Pravi onaj američki humor koji ne da nije smiješan, nego je gadan. Glup. I to nije glup ala glup gluplji, nego je samo glup. I haj što je glup, nego što se još raja smije na te glupe scene koje kao trebaju biti smiješne, a eto nisu smiješne.

Za početak su ga ubiberili sa Sarumanom. Mislim, Saruman na čelu tamo nekog vehabijskog vijeća, najpametniji od svih, najduža brada, najjači čarobnjak svih vremena, ali je prikazan ko neki glupan kojeg niko ne benda ni 2%. Najboljem liku su posvetili 3 minute. I to prekoneke stvari. To im ne mogu oprostiti. Mada, kad skontam, nije puno bolje prošao ni u Prstenovima. A svaka scena sa njim je malojereć legendarna. I baš dok gledam ovu scenu dole kontam kakvu samo Saruman ima izolaciju, dolje 10000 bučnih orkova, prozori otvoreni, a ništa se ne čuje gore dok ne dođe do balkona.




Ide dalje priča i prvi zaplet. Svaki idući koji je došao me naveo da čovjek poželi da ne dođe do raspleta, jer je svaki odroničan. Haj što nije za mene, ipak je to dječiji film, al jel prolaze one gluposti i kod djece? Ono, trebaju ih pojesti trolovi koji drže političke govore prije nego što pređu na sam čin hranjenja. I nešta i nešta i ovaj prepolovi kamen. I etooo. To je to.
Kasnije scena oni negdje upali u Kreku, u sred zemlje gdje ni Žil Vernova mašta nije dosegla, živi 100000 goblina. I normalno naše junake zarobe sem ovog jednog. Haj i to. I razoružaju ih. Haj i to. I mjesto da to završe po kratkom postupku, jok, i kralj goblina drži nekakve pseudoduhovite političke govore. Mislim, nije da žive u nekakvom demokratskom sistemu pa da je bitno šta kaže jer ga eto možda neće izabrati na izborima. I haj sve to, nego je to bolan čitav nekakav podzemni grad. I usred tog grada se pojavi Gandalf kojeg niko živ do tog trena nije primjetio. I nikom nije sumnjivo što u tom goblingradu hoda starac u sivom. Niko se nije sjetio da pokrene uzbunu, niko se nije sjetio da mu traži ličnu kartu, da ga pretrese, da ga pita đe će. A da ne spominjem što je prilazak kralju ono ko kod nas. Dođeš i došetaš do kralja. Pa da je to tako bilo bi jedno 16000 puta više dinastija. Al haj, recimo da je on čarobnjak i da ih je sve smlatio bez da oni to i znaju. Pojavi se on i kaže borite se! I odjednom su svi skontali da se ipak trebaju boriti. I odjednom imaju snage i da se oslobode i da ih mlatu. Kamooon. Da ne spominjem da svi znaju put kuda treba ić i kuda se kretat. Haj prepišimo i to obilnom Gandalfovom znanju.
Posljednja napeta scena došli naki orkovi i satjerali ih na vrh nake litice odakle imaš na izbor samo borbu il da propanu u hendek. A oni zaebu sve nas i pobjegnu na drvo. I najveći čarobnjak svih vremena dođe na ideju da ove orkove gađa zapaljenim šišarkama. I uspije mu. I to se vatre prepadnu orkovi koji su nastali iz vatre Mordora. I ti kontaš 3 sata gledanja filma su ti usrali sa vatrenim šišarkama. Priča se da su tu scenu snimali ljetos u Hercegovini i da je za sve požare dole zapravo kriv Gandalf koji se smijao scenama jer su glupe, pa su iste morali ponavljat i ponavljat...

I onda kontaš može li biti gore od zapaljenih šišarki, a Petar Džekson govori može može dok u kadar ulijeću goleme mutirane ptičurine. Ptičurine su srećom na strani ovih naših vehabija i napadaju negativce. Ti černobilski orlovi gonjaju te orkove i bacaju ih u tu dole strmopizdinu gdje ih čeka drugi svijet. I tako oni pobacaju skoro sve te što su ih progonili osim ovog glavnog koji je zapravo i glavni inicijator te hajke. I umjesto da ti orlovi roknu njega, a kojeg i nije bilo pretjerano teško spaziti u gomilu jer je albino, oni bacaju one pijune oko njega. Zašto bi sasjekli problem u korijenu kad to ima smisla. I kad kontaš jel više kraj silovanja logike, redaljka se nastavlja. Ne samo da su ih ptičurine spasile, nego su im odlučile i pomoći. Svi su oni zajahali te ptice i te ptice su ih vozile do nakve stijene odakle se vidi planina gdje moraju ići. Niko živ ne zna zašto ih ptice nisu vozile od početka ili zašto ih ptice nisu vozile do te planine. Ili zašto su ih uopšte ostavili na vrhu neke stijene s koje moraju sići i izgubiti vremena, energije, zaliha hrane i vode. A može se neko okliznuti i pasti. I slomit nogu recimo.

I kad kontaš da je to to, opet Petar Džekson govori da nije dok onaj glavni patuljak napada Frodu (znam da nije Frodo) i govori mu da je niškorist, zgubidan, lopov, seoska varalica i šta sve ne. I nikom to nije čudno i niko mu ne kaže haj ne seri više. Niko ni ne koluta očima. A onda kaže da se šalio i sad je to kao smiješno. Vrhunac američkog humora.

Ali to nije sve, ako pozovete odmah dobijete i ubitačno glup kraj gdje nekakva ptica uzme lupat u planinu, a unutra sve odzvanja. Ja bio u onoj Bijambarskoj pećini i nisam čuo šta oni pričaju koji su 4 metra ispred mene, ali kad nekakva ptica lupa orahom u planinu, to čitava planina odzvanja. I još usput probudi židovskog zmaja koji se unutra kupa u zlatu.















E sad anegdota. Došla u mene mi ova famelija od svakud, i tako oni meni znaju kupit po koju krpicu il pošalju po nekom ko dolazi. I sjeti se mene ova rodica, ljubi je rođo, i kupila mi džemper. A ja već imam isti takav džemper, ista šara, išta boja, ista veličina, isti fol, isto sve. Samo je ovaj mrvicu deblji.

Нема коментара:

Постави коментар