Ovaj put ne pišem što mi je dosadno, nego što sam se danas, dok sam čekao red da se ošišam, ufatio razmišljat o protekloj godini. I nije da sam nešto pametno skonto. Da sam sjedio na ve ce šolji, možda bih nešto i skontao. Definitivno bi trebali ukinut stolice iz svih mogućih čekaonica i zamjenit ih ve ce šoljama. Djeluju krajnije inspirativno. I ne samo iz čekaonica, nego iz škola, javnog prevoza, stadiona, kancelarija... No to je već druga priča.
Kontam da pomalo zavidim ljudima i njihovom poimanju nove godine. Po tim njihovim poimanjima, rekao bi čovjek da je Nova godina stvarno nova, novi početak nekog ciklusa. I jeste, samo što nije. Ja kontam da me sve obaveze koje nisam stigao uraditi u 2012. čekaju u 2013. Većina poslova se nastavlja, dešavanja, okolnosti i čega sve ne. Isto kao što su se oni započeti 2011. nastavili u 2012., tako će se i ovi sadašnji nastaviti u 2013. Ne živim svoj život parcijalizirano, nego kao cjelinu. I ne mogu se zavaravati nikakvim praznicima, (lažnim) novim počecima, bez obzira što bih rado želio da to bude tako. Da ne spominjem da mi nikad ova Nova godina nije značilo i bukvalno novu godinu. Kad se sve sabere i oduzme, prije bih stavio da mi je Nova godina 1. septembra. Puno je više novih početaka počelo tada nego 1. januara.
Što se tiče godine ko godine, bila je zanimljiva. Bolja od prethodne, a kako stvari stoje biće lošija od predstojeće. Uvijek nekih dešavanja što me podjednako veseli i neveseli. Malo me smara s vremena na vrijeme, a opet ne bih da mi je dosadno. Neću pamtiti ništa vezano za 2012., jer nikakve događaje ne vežem za vremenski kontekst. Desilo se iz mnoštva drugih razloga, a ne jer je 2012. Osim možda onog smaka svijeta koj je bio maksuz vezan za 2012. Bilo je dosta nekih gubitaka, ali i dobitaka. U svakom slučaju sve vidim kao pobjedu i iskustvo više koje me oblikuje da budem kakav jesam (što mi prilično i odgovara). I kad se sve sabere i oduzme, ne mogu reći da za bilo čim žalim. Stvari su tekle manje-više predviđenim tokom.
Što se tiče 2013., imam osjećaj da će biti krajnije uzbudljiva. Neke stvari koje se nisu uspjele realizirati u 2012. će se vjerovatno realizirati u 2013. i to me plaho raduje. Pored tih, mislim da će biti i dosta nekih drugih dešavanja, ne tako lijepih, kojima je više vrijeme da eskaliraju. Ne radujem se tome kao što se ne radujem tome što će me čekati više obaveza, ali sam više i navikao jer je tako svake godine. Sve to kompenzuje (pa čak i nadmašuje) činjenica da ću imati daleko više mogućnosti. Iako bih najradije ovaj termin mogućnosti zamjenio sa terminom moći, neću, jer bi sve moglo biti dobiti neku negativnu konotataciju kojoj ovdje nije vrijeme ni mjesto.
Primjetio sam kod sebe da napredujem vremenom, u raznim sferama života, i to me posebno raduje i to jedva čekam. Taj vlastiti razvoj mi je uvijek bio nekako zanimljiv jer se uvijek otvaraju neke nove mogućnosti koje me iznenađuju i koje su se donedavno činile nemogućim, što opet na svoj način čini život težim, ali i ljepšim i uzbudljivijim.
Inače nemam nekih planova za mjenjanje nekih svojih navika, osobina, radnji i šta sve nije popularno mjenjati od 1. Neću magično početi vježbati, neću prestati jesti onoliko mesa, neću se manje sekirati, neću više spavati, neću prestati biti ciničan i sarkastičan, a ponajmanje neću manje zaebavati ljude i govoriti manje neću. Doduše, sad kako ovo nabrajam, skontao sam da ipak jedna navika koju hoću da promjenim u ovoj predstojećoj godini. Odlučio sam prestati pisati 2012. na dokumentima, i početi pisati 2013. Držite mi fige da uspijem!
Vama želim sretnu Novu godinu, da budete zdravi i da pazite na svoje zdravlje, da budete hitri uz brdo i da se nikad ne popnete na vrh životnog brda, da vas pare služe a ne vi njih, da ni za čim ne žalite i da vas niko ne žali, da uvijek idete naprijed i da ne živite u prošlosti, i za kraj da mislite na mene i spominjete me u svojim postovima kad god možete. Za ostalo se snađite sami...
Нема коментара:
Постави коментар