недеља, 16. децембар 2012.

o niočem konkretnom...

Nešto sam se večeras zamislio koje sam riječi najviše koristio u životu. Došo sam do zaključka da je to vjerovatno rječica ne (uglavnom u svojstvu sufiksa), zatim haha(ha) i zašto? Jedno 80% mojih pitanja je zašto. Zašto? Nemam pojma...



Nego neki dan spomenusmo one ambasadore dobre volje. I to je nako opšteprihvaćeno, niko se posebno ne osvrće na to. A kad se osvrne ima šta i vidjet. Mislim, ambasador dobre volje. Ko izmišlja te gluposti uopšte? Ima li onda loša volja svog ambasadora? Ambasador mrzovoljnosti? Otkud im legitimitet da budu ambasadori dobre volje? Jesu li oni ambasadori dobre volje u smislu da predstavljaju dobru volju tamo negdje u svijetu ili su ambasadori koji su često dobre volje, raspoloženi i tako to?



Imam neopisivu želju da gradim kućicu na drvetu. Ne znam ni ja što.




Svako malo odem pogledat u onim statistikama ključne riječi. Ja sad ne kontam jesul to ključne riječi zahvaljujući kojim ljudi dolaze na moj blog il šta već, al uvijek ima nekih bisera. Za ovu nedjelju izdvajam sljedeće:
  • čizme Marsovke u Novom Sadu
  • bezobrazne torte za 18 ti
  • duh sa groblja Bosna i Hercegovina

Нема коментара:

Постави коментар