среда, 12. септембар 2012.

o boleštinama... 2

Dijagnoza: Hercegovina. Sad da je Jovana tu, ko što nije, ona bi vam objasnila značenje toga. Pošto nje nema ni da obiđe svog najdražeg blogera, a kamoli da pita kako je, ja ću vam objasniti. Dijagnoza Hercegovina znači da gorim ko nisko rastinje.

I haj što Jovane nema, Jovana je to. Nego što ovih pojedinih blogerki nema ni da pitaju kako sam. Sad kad treba da pitaju jel, nigdje ih. Pa sram vas i istid bilo. Kuće vam duša. Dođete samo kad vam nešta treba. Isto ko da imate stohiljada blogera ovdje, pa šta fali ako je jedan bolestan. Ima ko da ga zamjeni. Neka neka, faliću vam ja sa svojim seksističkim i šovinističkim komentarima. I još mnogo čim.

Recimo ako bacite pogled na blog od Misti (mrsko mi sad linkat), vidjet ćete nekakvu šuplju priču kako bi ona slala razglednice sa željama za brzo ozdravljenje. Ja evo bolestan nepunih 12 sati, pa niđe razglednice. I to sve zahvaljujući njoj. Da nisam tolko empatičan ne bih se ja nikad osjećo bolesnim. Bolan poštar dobio otkaz koliko ona šalje razglednica. Da ne spominjem ostale...

Jedinu mi utjehu daje Betmen. Kad no pođem da se vučem i tromboljim po krevetu ja se sjetim ove scene i namah živnem.





Upravo sam išćero nakog komarca koji se spremio da me ujede. Mogo je naletit na kraj života. Eto ja sam ga produžio.

A sad odoh da ozdravim.

Нема коментара:

Постави коментар