уторак, 4. септембар 2012.

o materi i puteru...

Ono što su Adem i (K)Eva za vjernike, King Kong za evolucionare, Dubravko i hrast za Slavene, Godzila za Japance, e to je puter za moju mater. Moja mater ima uvjerenje da je svijet nastao iz putera i da puter može riješiti sve životne probleme. Meleć samo čeka da duvne u puter pa će nastupit Sudnji dan. Boli me glava - namaži se puterom. Odoh na more treba mi para - daje mi puter. Nestalo vode - ima putera. I haj sve to bih ja nekako i podnio da mi ne nudi puter ko idejno rješenje problema moje gladi, al kad kaem gladan sam de da jedem i kad mi odgovori namaži putera, hoće mi nešta bit. Nisam siguran jel od gladi il od te priče, al svejedno hoće. Da se ona pita ja bih jeo puter za doručak, ručak, večeru, užinu. Ma uvijek. I kad ja počnem objašnjavat da puter ne može namirit moje dnevne potrebe za energijom, ona meni počne priču kako je ona odrasla na puteru, kako su oni to jeli svaki dan i ništa im nije falilo. Otimali se za puter. To je ono pravi dokaz za evoluciju i napredak ljudske rase. Nekad su ljudi jeli puter, a danas jedu puter. I prije tog nekad su isto jeli puter, a moji potomci će isto jest puter jer su mene tako naučili. Ona bi gladne u Africi nahranila puterom. A kad kažem da kupi nešto da se jede i da nema ništa, kaže kako nema pun frižider. Otvoriš frižider tamo imaju 2 putera, 1 maslac, 1 margarin i još 3 putera za ne daj Bože.
I dok sam hodao po stanu u potrazi za hranom prođem pored njenog kreveta kad imam šta i vidjet. Scho-ka-kola. Nakav miks čokolade i grickalica. A još govori da ne voli čokolade. Saću joj ja sve ovo pojest, pa nek ona jede putera.
I kofol da ja vama pokažem kako to izgleda, ukucam u guglu pojam kad mi izbaci ovu sliku.


Ono, super, mater mi jede naci-čokoladu. Totalno obećavajuće. Ipak, nakon još malo guglanja nađem pravu sliku. To izgleda nekako ovako.






I pravo je dobro i ukusno. Još ja nako najvolim ove crne čokolade.

Da ne pričam koliko me svrbe koljena. Moja politika neubijanja komaraca i inih baja me došla glave. Ja inače ne pamtim kad sam ubio neku baju, uvijek ih uljudno šutnem iz kuće. E nekog otih letećih govnara izgleda nisam i pojeo mi koljena. Sve crveno, sve nateklo i sve me svrbi.



Al da ne bude sve tako crno, ima i dobrih vijesti.
Kupio sam sebi jednu saksiju.
Jedna ova poznanica mi se ofarbala, biće je milina gledat u narednom periodu.
Napravio sam DIY prsten (unisekx).
I umro je onaj crnac što je glumio onog u onom filmu poznatom. I saće svi pričat kako su oni njega aman voljeli, saće mu puštat filmove stalno na te veu, saće on bit glavni. Mislim, moraš ti umrijet da bi ti ljudi dali do znanja da si im možda i bio drag, iako su tokom života radili sve da te uvjere u suprotno. Priča se da se predoziro puterom...




Opet kucam u guglu i tražim slike. To je on (navodno).

 
On je ovaj lijevi (moje lijevo).


On je bio batler betmenovog batlera.





U lokalpatriota izdanju tokom posjete Zemunu...

Нема коментара:

Постави коментар