Glupi muslimani. Kad neko kaže musliman, meni prva asocijacija nije terorista. Ali glupi jeste.
Našli se tamo neki besposličari željni pažnje i snime nakav film o Muhamedu. A onda ovi planu ko šibice. Podsjeća me nako na mene, samo što ja nisam besposličar i željan pažnje. Ali volim i ja tako zaebavat, što pojedince, što široke narodne mase. Kako kad i kako kome.
Kad je riječ o muslimanima, teško je ne spomenuti islam. Ja se već neko vrijeme kanim napisati jedan post o istom, a sve mi se nešto ne da. Islam. Šta reći o islamu. Islam je vjerovatno najdivnija stvar koju je Bog dao ljudima. Barem iz moje perspektive. Pored žena jel. Jedina konkurencija islamu.
Islam ima svoja dva dijela. Jedan je odličan, a drugi je da te Bog sačuva. Otprilike kao i sve monoteističke religije.
Prvi dio je Božija objava. Što se mene tiče, ona je besprijekorna. Ne znam koliko sam ja subjektivan po tom pitanju, al tako ti je to. A onda kad skontam, malo je ljudi ostalo hladnokrvno na zapisano. Možebit da moja subjektivnost tu i nije čemu. S istom sam se prvi put sreo nekad u srednjoj školi. S obzirom da sam ja nako prilično logičan tip osobe (nisam Vulkanac), i proučavanju svega toga sam pristupio iz tog aspekta. Meni nije dovoljno pročitat da nekog treba tuć štapom na koji je selotejpom pričvršćen daljinski od radija i da ja pristanem na to. Ne, kod mene takve stvari idu do najsitnijih detalja i analize, od toga koje dužine i od kojeg drveta treba biti štap do tog da li idu baterije u daljinski i kojeg moraju bit proizvođača i jesu li alkalne ili nikl kadmijumske baterije. I povrh svega koja je podloga svega toga.
Taj pristup mi je u mnogome olakšao taj moj put u svijet vjere i svega što on donosi sa sobom. I moram priznati da je meni donio uglavnom lijepe stvari. I haj što mi je donio lijepe stvari, nego mi je olakšao skoro pa sve teškoće u životu. A da ne pričam koliko se sve to kasnije, vremenom, posložilo logički u životu. Što mi je samo, pored svih ostalih pokazatelja, dodatno potvrdilo postojanje Boga.
Da se ovo ne pretvori u nakav veh bi aj/reklama post gdje ja iznosim samo neke prednosti, moram istaći da je meni donijelo i neke teškoće. Meni je lično najveća teškoća bila u odricanju pojedinih oblika ponašanja u odnosima s drugim ljudima. Ja sam prije bio prilično sebična osoba. I sad sam doduše zadržao malo toga, ali daleko manje nego što je nekad bilo. I to otvaranje drugim ljudima mi je prilično teško palo, s obzirom da je to ipak bilo davanje dijela mene. Recimo da je to bio moj danak, moja članarina i pristupnica.
Sad iz ove perspektive, pa mogu komotno reći da je trampa vrijedila. Darivanje i davanje je jedno od najuzvišenijih stanja u koje se pojedinac može dovesti. A pritom mislim i na davanje sebe drugima. Bez obzira koliko ko sebe i kakvog sebe može dati drugima.
Vremenom sam spoznao da čovjek ne može po zanimanju biti vjernik bez obzira koliko se trudi. Em je prezahtjevno, em nikako nije u duhu vjere. Ali mu to može biti izvrstan hobi. Pa sam se i sam odlučio na taj pristup. Radim stvari jer ih volim, jer uživam u njima.
Bog ne kazuje čovjeku mnogo. Barem ne na onih 600 i kusur stranica na koliko stane ta posljednja Božija objava (plus one prije toga). Možda je i do mene, možda bih ja da mi se govore tajne svemira, haj ga znaj. Ali mu kaže dovoljno. Kaže mu osnove, daje mu temelj, daje mu bazu. S tim temeljima, čovjek ima nebrojeno mnogo mogućnosti u životu. Ako se poredi sa drugim religijama, islam tu prednjači. Islam je definitivno najmanje ograničavajući prema ljudima. Recimo da je to Božiji dar ljudima. Koji naravno ljudi ne znaju da cijene. Kao što ne znaju mnogo štošta da cijene od Boga. Valjda što ljudi, uz sva Božija davanja, odbijaju sve to i traže govna. Otprilike onako ko kad su oni neki jevreji pored mane i prepelice tražili luka i šta ja znam. Tako i ljudi danas.
Malo su ljudi slijepi i gluhi i što je najgore od svega lijeni. Ono je lijeno da misli, i mene to ubija u pojam. Pa ne govori Bog s ljudima samo ko goreći grm majka mu stara. Al džaba, ta fiksacija postoji i ne može mimo toga. Pa ima i lijep dan, kud ćeš ljepše poruke od Boga. Ili cvrkut ptica. Ili onaj post hvala i znam gdje nam ona drobi o svemu lijepom što joj se dešava. Nekad i pojedini ljudi mogu biti dar od Boga. Ha ja.
Otprilike tu negdje nastupa ona loša strana islama s početka posta. Ona neka izmišljena strana. Strana koju je izmislila uglavnom gomila nakih besposlenih Arapa i napravila od islama ono što je islam danas. Ljudima je bilo malo ovih 600 i kusur stranica (plus prethodne objave) plus sve ove neslužbene Božije poruke, pa su počeli izmišljati svoje. I tom izmišljanju nije bilo kraja. I upravo je to dovelo muslimane do ovog ukurcu stanja u kojem se trenutno nalaze. Što bi reko Zakir, muslimani su tu gdje jesu jer su daleko od islama. I dobro je reko. Od te silne slobode koju nam je Bog podario uspjeli su napraviti tamnicu, i mene nimlo ne čudi što nemuslimani gledaju muslimane tako kako ih gledaju. PR islama je u banani.
Taj drugi dio islama se sastoji od gomile nekih pravila i zakona i odluka koje kao imaju veze s vjerom, a nemaju nikakvo utemeljenje u istoj. Ono što nije funkcionisalo u hrišćanstvu i judaizmu se nastojalo izbjeći u islamu, a ogledalo se u ne postojanju posrednika između čovjeka i Boga. I mjesto da muslimani budu sretni s tim, njihov vječiti kompleks, a i osjećaj manje vrijednosti ih je natjerao da izmišljaju nekakva treća lica koja bi ipak bili posrednici. Tako je islam završio sa nekakvim šejhovima, ulemama, pizdama materinama koje sebi daju za pravo da govore šta narod smije raditi, a šta ne smije raditi u islamu, sve to naravno u Božije ime. Muslimani, glupi i neobrazovani (trejdmark muslimana širom svijeta) su mahom nasjeli na tu glupost.
Tome su još pridodali i hadise od kojih se meni diže kosa na glavi i dlake na nogama. Hadisi, za neupućene, predstavljaju zbirku priča, savjeta, mudrosti i neviđenih gluposti koje su skupljali ljudi i koje su preko noći postala temelj islama. Ti hadisi ovise o tome ko ih bilježi, odnosno prenosi, pa tako imaju hadisi po Buhariju, po Muslimu, po Dajdži, po ovom i po onom. Ja sam uvijek govorio da u tim pričama ima i zanimljivosti i mudrosti, ali isto kažem i za priče o Nasrudinu Hodži. Otprilike su tako te priče i napisane. Kad neko pristupa logički svemu tome, pa recimo da ni njegov stajling toliko količinu gluposti ne može podnijeti. Čitava metodologija prikupljanja i bilježenja svega toga je krajnije nepouzdana i za nepovjerovat je da bilo ko ozbiljan, ko ima dovoljno hrabrosti i dostojanstva sebe nazvati muslimanom, može vjerovati u to. Najveći broj hadisa dolazi od dvojice likove, Buharija i Muslima. Buharija i Muslim su nekih 150 godina nakon života Muhameda hodali Arabijom i bilježili šta su ljudi govorili o istom. 150 godina. Nije 150 dana, nije 150 mjeseci nego 150 godina. I to Arapi. Arapi su poznati po tome što bi i rođenu mater prodali i usput slagali nešto. Trgovci su to, i trgovci lažu. Tako je bilo od vajkada, a Arapi nisu ništa drugačiji. Da ne spominjem što je čitava Arabija od nakih plemena sastavljena i svi su oni kao nešto različiti i svi u nekom sukobu, a svi isti (jel vam ovo poznat scenarij). Garant i svi imaju svoju historiju. I sad ti ovaj hoda tamo po onom pijesku, naleti na neko selo i kaže znal iko od vas šta o Poslaniku. I onda njemu neko nešta kaže, i ovaj to zapiše. U tih 150 godina su se izmjenile najmanje tri generacije. Što znači da su unuci pričali šta im je dida govorio, a ovi to zapisivali. Mislim, simpatično je sve to al meni treba malo ozbiljniji pristup svemu tome. Pogotov kod tako ozbiljnih stvari. Da nisu Arapi, možda bih i nasjeo na te gluposti. Ali zamisli ti bolan kad on čitavu državu nazove po sebi, dokle ide taj bezobrazluk. Ja pobjedim na ovim izborima i promjenim ime države u Dajdžina Bosna i Hercegovina. Čuj Saudijska Arabija...
E upravo su ti hadisi i kojekakvi proglasi od hodža i šejhova doveli islam do ovog gdje se nalazi danas. A to je otprilike ono što se može vidjeti u medijima. I to ne bi bilo toliko strašno da se nije pojavio taj famozni kult ličnost Muhameda koji je još više satjero muslimane u provaliju. Taj famozni kult ličnosti je prešao u neko stanje fanaticizma, i to se ide do te mjere da se Muhamedu daje veći značaj i da se isti poštuje i sluša više nego Bog. Najbolji primjer za to se može vidjeti kod onih Arapa koji ne znaju kud će sa sebe pa kamenuju jadne žene i maltretiraju ih koliko ikad stignu. Prema tim nakim hadisima i proglasima i fetvama i pizdama materinama žena je... ma žena je ono ništa drugo nego Iblis i treba ja namltretirat zbog toga koliko se ikad može. S druge strane, Bog daje ženi toliko mogućnosti i slobode i prava i zaštite i svega. Nisu oni ludi da poštuju žene, hajmo ih malo kamenovat. Jer ima tamo neki isfrustrirani drkadžija kojem ništa ne ide u životu pa je on tako reko.
Taj fanaticizam njihov i očaranost Muhamedom je priličnost strašna stvar, jer time direktno odstupaju od islama. I haj što oni odstupaju, što sebi nanose štetu, nego što je nanose i drugima. Evo jednostavan primjer, čist da se objasni ta razlika. Kamenovanje žena, a i općenito ljudi, nema nikakve veze sa islamom. To što je blud haman pa nemoguće dokazat u islamu, to je drugi par opanaka. I zanimljivo je da se ovi kamenjari nikad ne sjete kamenovat muškarca, nego samo ženu. Da ne spominjem što je u islamu kazna za blud bičevanje. I što se ta blud prvo mora dokazat. A da bi se dokazala moraju postojat 4 muška svjedoka ili 8 ženskih. I to ne bilo kakvih svjedoka, nego moraju biti vjernici. Što znači da je jedini način da se taj blud dokaže jes kad se neko taslači na sred ulice. Ili na stadionu. I tad stvarno treba ubit hljeb u njima, kad su već tako bezobrazni. U svim ostalim situacijama je kranije teško, pogotovo ako je ko između svoja 4 zida (što je obično i slučaj). A sad da vjernici mahalaju i vire kroz prozor ili ključaonicu, pa i ne ide baš. S druge strane ima uvijek ona opcija, jok, ona je bludnica hajmo je kamenovat. Ko Monti Pajton jarane...
I to su vraćamo na glupe muslimane koji nešta protestuju, hodaju okolo i pale i žare jer je tamo neki željan pažnje napravio nakav film o Muhamedu. Odjednom je to razlog da se protestuje, da se bojkotuje Amerika i Izrael, pale zastave, da se pljuje po njima i šta sve nisu radili. Uvijek je neko drugi kriv.
S druge strane niko od njih ne žari i ne pali kad musliman neće da čita iako mu Bog naređuje da čita. Niko ne žari i ne pali kad onaj Arapljuga potroši milione i milione na tamo neke nogometaše, a prvi mu komšija nema šta da jede. Haj što nema komšija (nek mu crkne krava), al njegov brat musliman nema šta jede. Ide Arapljuga šumom i šuška lišće i gladan tamo negdje neko. Boli Arapljugu kurac što je neko tamo gladan. I što šuška lišće. Niko ne žari i ne pali kad tamo neki dođe i siluje muslimanke i ubija i djecu i stare. Niko ne žari i ne pali kad neki musliman laže. Niko ne žari i ne pali kad je neki musliman lijen. Niko ne žari i ne pali kad muslimani prodaju naftu ovim filmašima. Niko ne žari i ne pali kad...
Nisu ludi. Ipak kad se krši ono što je Bog rekao da se ne krši, nikom ništa. Al jel neko spomene Muhameda, eto ti gnjevnih muslimana. E pa nek vam se snimi još sto hiljada takvih filmova, sve dok tako plitko razmišljate, ako razmišljate uopšte...
(i ko da gledam saće se neko u komentarima anonimno javljat i raspravljat o hadisima, bez obzira što je suština posta nešto drugo)
Našli se tamo neki besposličari željni pažnje i snime nakav film o Muhamedu. A onda ovi planu ko šibice. Podsjeća me nako na mene, samo što ja nisam besposličar i željan pažnje. Ali volim i ja tako zaebavat, što pojedince, što široke narodne mase. Kako kad i kako kome.
Kad je riječ o muslimanima, teško je ne spomenuti islam. Ja se već neko vrijeme kanim napisati jedan post o istom, a sve mi se nešto ne da. Islam. Šta reći o islamu. Islam je vjerovatno najdivnija stvar koju je Bog dao ljudima. Barem iz moje perspektive. Pored žena jel. Jedina konkurencija islamu.
Islam ima svoja dva dijela. Jedan je odličan, a drugi je da te Bog sačuva. Otprilike kao i sve monoteističke religije.
Prvi dio je Božija objava. Što se mene tiče, ona je besprijekorna. Ne znam koliko sam ja subjektivan po tom pitanju, al tako ti je to. A onda kad skontam, malo je ljudi ostalo hladnokrvno na zapisano. Možebit da moja subjektivnost tu i nije čemu. S istom sam se prvi put sreo nekad u srednjoj školi. S obzirom da sam ja nako prilično logičan tip osobe (nisam Vulkanac), i proučavanju svega toga sam pristupio iz tog aspekta. Meni nije dovoljno pročitat da nekog treba tuć štapom na koji je selotejpom pričvršćen daljinski od radija i da ja pristanem na to. Ne, kod mene takve stvari idu do najsitnijih detalja i analize, od toga koje dužine i od kojeg drveta treba biti štap do tog da li idu baterije u daljinski i kojeg moraju bit proizvođača i jesu li alkalne ili nikl kadmijumske baterije. I povrh svega koja je podloga svega toga.
Taj pristup mi je u mnogome olakšao taj moj put u svijet vjere i svega što on donosi sa sobom. I moram priznati da je meni donio uglavnom lijepe stvari. I haj što mi je donio lijepe stvari, nego mi je olakšao skoro pa sve teškoće u životu. A da ne pričam koliko se sve to kasnije, vremenom, posložilo logički u životu. Što mi je samo, pored svih ostalih pokazatelja, dodatno potvrdilo postojanje Boga.
Da se ovo ne pretvori u nakav veh bi aj/reklama post gdje ja iznosim samo neke prednosti, moram istaći da je meni donijelo i neke teškoće. Meni je lično najveća teškoća bila u odricanju pojedinih oblika ponašanja u odnosima s drugim ljudima. Ja sam prije bio prilično sebična osoba. I sad sam doduše zadržao malo toga, ali daleko manje nego što je nekad bilo. I to otvaranje drugim ljudima mi je prilično teško palo, s obzirom da je to ipak bilo davanje dijela mene. Recimo da je to bio moj danak, moja članarina i pristupnica.
Sad iz ove perspektive, pa mogu komotno reći da je trampa vrijedila. Darivanje i davanje je jedno od najuzvišenijih stanja u koje se pojedinac može dovesti. A pritom mislim i na davanje sebe drugima. Bez obzira koliko ko sebe i kakvog sebe može dati drugima.
Vremenom sam spoznao da čovjek ne može po zanimanju biti vjernik bez obzira koliko se trudi. Em je prezahtjevno, em nikako nije u duhu vjere. Ali mu to može biti izvrstan hobi. Pa sam se i sam odlučio na taj pristup. Radim stvari jer ih volim, jer uživam u njima.
Bog ne kazuje čovjeku mnogo. Barem ne na onih 600 i kusur stranica na koliko stane ta posljednja Božija objava (plus one prije toga). Možda je i do mene, možda bih ja da mi se govore tajne svemira, haj ga znaj. Ali mu kaže dovoljno. Kaže mu osnove, daje mu temelj, daje mu bazu. S tim temeljima, čovjek ima nebrojeno mnogo mogućnosti u životu. Ako se poredi sa drugim religijama, islam tu prednjači. Islam je definitivno najmanje ograničavajući prema ljudima. Recimo da je to Božiji dar ljudima. Koji naravno ljudi ne znaju da cijene. Kao što ne znaju mnogo štošta da cijene od Boga. Valjda što ljudi, uz sva Božija davanja, odbijaju sve to i traže govna. Otprilike onako ko kad su oni neki jevreji pored mane i prepelice tražili luka i šta ja znam. Tako i ljudi danas.
Malo su ljudi slijepi i gluhi i što je najgore od svega lijeni. Ono je lijeno da misli, i mene to ubija u pojam. Pa ne govori Bog s ljudima samo ko goreći grm majka mu stara. Al džaba, ta fiksacija postoji i ne može mimo toga. Pa ima i lijep dan, kud ćeš ljepše poruke od Boga. Ili cvrkut ptica. Ili onaj post hvala i znam gdje nam ona drobi o svemu lijepom što joj se dešava. Nekad i pojedini ljudi mogu biti dar od Boga. Ha ja.
Otprilike tu negdje nastupa ona loša strana islama s početka posta. Ona neka izmišljena strana. Strana koju je izmislila uglavnom gomila nakih besposlenih Arapa i napravila od islama ono što je islam danas. Ljudima je bilo malo ovih 600 i kusur stranica (plus prethodne objave) plus sve ove neslužbene Božije poruke, pa su počeli izmišljati svoje. I tom izmišljanju nije bilo kraja. I upravo je to dovelo muslimane do ovog ukurcu stanja u kojem se trenutno nalaze. Što bi reko Zakir, muslimani su tu gdje jesu jer su daleko od islama. I dobro je reko. Od te silne slobode koju nam je Bog podario uspjeli su napraviti tamnicu, i mene nimlo ne čudi što nemuslimani gledaju muslimane tako kako ih gledaju. PR islama je u banani.
Taj drugi dio islama se sastoji od gomile nekih pravila i zakona i odluka koje kao imaju veze s vjerom, a nemaju nikakvo utemeljenje u istoj. Ono što nije funkcionisalo u hrišćanstvu i judaizmu se nastojalo izbjeći u islamu, a ogledalo se u ne postojanju posrednika između čovjeka i Boga. I mjesto da muslimani budu sretni s tim, njihov vječiti kompleks, a i osjećaj manje vrijednosti ih je natjerao da izmišljaju nekakva treća lica koja bi ipak bili posrednici. Tako je islam završio sa nekakvim šejhovima, ulemama, pizdama materinama koje sebi daju za pravo da govore šta narod smije raditi, a šta ne smije raditi u islamu, sve to naravno u Božije ime. Muslimani, glupi i neobrazovani (trejdmark muslimana širom svijeta) su mahom nasjeli na tu glupost.
Tome su još pridodali i hadise od kojih se meni diže kosa na glavi i dlake na nogama. Hadisi, za neupućene, predstavljaju zbirku priča, savjeta, mudrosti i neviđenih gluposti koje su skupljali ljudi i koje su preko noći postala temelj islama. Ti hadisi ovise o tome ko ih bilježi, odnosno prenosi, pa tako imaju hadisi po Buhariju, po Muslimu, po Dajdži, po ovom i po onom. Ja sam uvijek govorio da u tim pričama ima i zanimljivosti i mudrosti, ali isto kažem i za priče o Nasrudinu Hodži. Otprilike su tako te priče i napisane. Kad neko pristupa logički svemu tome, pa recimo da ni njegov stajling toliko količinu gluposti ne može podnijeti. Čitava metodologija prikupljanja i bilježenja svega toga je krajnije nepouzdana i za nepovjerovat je da bilo ko ozbiljan, ko ima dovoljno hrabrosti i dostojanstva sebe nazvati muslimanom, može vjerovati u to. Najveći broj hadisa dolazi od dvojice likove, Buharija i Muslima. Buharija i Muslim su nekih 150 godina nakon života Muhameda hodali Arabijom i bilježili šta su ljudi govorili o istom. 150 godina. Nije 150 dana, nije 150 mjeseci nego 150 godina. I to Arapi. Arapi su poznati po tome što bi i rođenu mater prodali i usput slagali nešto. Trgovci su to, i trgovci lažu. Tako je bilo od vajkada, a Arapi nisu ništa drugačiji. Da ne spominjem što je čitava Arabija od nakih plemena sastavljena i svi su oni kao nešto različiti i svi u nekom sukobu, a svi isti (jel vam ovo poznat scenarij). Garant i svi imaju svoju historiju. I sad ti ovaj hoda tamo po onom pijesku, naleti na neko selo i kaže znal iko od vas šta o Poslaniku. I onda njemu neko nešta kaže, i ovaj to zapiše. U tih 150 godina su se izmjenile najmanje tri generacije. Što znači da su unuci pričali šta im je dida govorio, a ovi to zapisivali. Mislim, simpatično je sve to al meni treba malo ozbiljniji pristup svemu tome. Pogotov kod tako ozbiljnih stvari. Da nisu Arapi, možda bih i nasjeo na te gluposti. Ali zamisli ti bolan kad on čitavu državu nazove po sebi, dokle ide taj bezobrazluk. Ja pobjedim na ovim izborima i promjenim ime države u Dajdžina Bosna i Hercegovina. Čuj Saudijska Arabija...
E upravo su ti hadisi i kojekakvi proglasi od hodža i šejhova doveli islam do ovog gdje se nalazi danas. A to je otprilike ono što se može vidjeti u medijima. I to ne bi bilo toliko strašno da se nije pojavio taj famozni kult ličnost Muhameda koji je još više satjero muslimane u provaliju. Taj famozni kult ličnosti je prešao u neko stanje fanaticizma, i to se ide do te mjere da se Muhamedu daje veći značaj i da se isti poštuje i sluša više nego Bog. Najbolji primjer za to se može vidjeti kod onih Arapa koji ne znaju kud će sa sebe pa kamenuju jadne žene i maltretiraju ih koliko ikad stignu. Prema tim nakim hadisima i proglasima i fetvama i pizdama materinama žena je... ma žena je ono ništa drugo nego Iblis i treba ja namltretirat zbog toga koliko se ikad može. S druge strane, Bog daje ženi toliko mogućnosti i slobode i prava i zaštite i svega. Nisu oni ludi da poštuju žene, hajmo ih malo kamenovat. Jer ima tamo neki isfrustrirani drkadžija kojem ništa ne ide u životu pa je on tako reko.
Taj fanaticizam njihov i očaranost Muhamedom je priličnost strašna stvar, jer time direktno odstupaju od islama. I haj što oni odstupaju, što sebi nanose štetu, nego što je nanose i drugima. Evo jednostavan primjer, čist da se objasni ta razlika. Kamenovanje žena, a i općenito ljudi, nema nikakve veze sa islamom. To što je blud haman pa nemoguće dokazat u islamu, to je drugi par opanaka. I zanimljivo je da se ovi kamenjari nikad ne sjete kamenovat muškarca, nego samo ženu. Da ne spominjem što je u islamu kazna za blud bičevanje. I što se ta blud prvo mora dokazat. A da bi se dokazala moraju postojat 4 muška svjedoka ili 8 ženskih. I to ne bilo kakvih svjedoka, nego moraju biti vjernici. Što znači da je jedini način da se taj blud dokaže jes kad se neko taslači na sred ulice. Ili na stadionu. I tad stvarno treba ubit hljeb u njima, kad su već tako bezobrazni. U svim ostalim situacijama je kranije teško, pogotovo ako je ko između svoja 4 zida (što je obično i slučaj). A sad da vjernici mahalaju i vire kroz prozor ili ključaonicu, pa i ne ide baš. S druge strane ima uvijek ona opcija, jok, ona je bludnica hajmo je kamenovat. Ko Monti Pajton jarane...
I to su vraćamo na glupe muslimane koji nešta protestuju, hodaju okolo i pale i žare jer je tamo neki željan pažnje napravio nakav film o Muhamedu. Odjednom je to razlog da se protestuje, da se bojkotuje Amerika i Izrael, pale zastave, da se pljuje po njima i šta sve nisu radili. Uvijek je neko drugi kriv.
S druge strane niko od njih ne žari i ne pali kad musliman neće da čita iako mu Bog naređuje da čita. Niko ne žari i ne pali kad onaj Arapljuga potroši milione i milione na tamo neke nogometaše, a prvi mu komšija nema šta da jede. Haj što nema komšija (nek mu crkne krava), al njegov brat musliman nema šta jede. Ide Arapljuga šumom i šuška lišće i gladan tamo negdje neko. Boli Arapljugu kurac što je neko tamo gladan. I što šuška lišće. Niko ne žari i ne pali kad tamo neki dođe i siluje muslimanke i ubija i djecu i stare. Niko ne žari i ne pali kad neki musliman laže. Niko ne žari i ne pali kad je neki musliman lijen. Niko ne žari i ne pali kad muslimani prodaju naftu ovim filmašima. Niko ne žari i ne pali kad...
Nisu ludi. Ipak kad se krši ono što je Bog rekao da se ne krši, nikom ništa. Al jel neko spomene Muhameda, eto ti gnjevnih muslimana. E pa nek vam se snimi još sto hiljada takvih filmova, sve dok tako plitko razmišljate, ako razmišljate uopšte...
(i ko da gledam saće se neko u komentarima anonimno javljat i raspravljat o hadisima, bez obzira što je suština posta nešto drugo)
Нема коментара:
Постави коментар