o magarcima...

Danas mi hinjski poturiše neku priču o čovjeku i sinu i magarcu. Znate svi tu, jaše malo otac, sin hoda pored pa ne valja da dijete hoda, a on dripac da sjedi. Pa se zamjene, pa ne valja da dijete sjedi, a star čoek hoda. Pa onda obojica sjede, pa ne valja napatiše magarca. Pa na kraju ni jedan, pa ispadaju budale, imaju magarca a hodaju pored njega. I na kraju oni svežu nešta tog magarca, i dođu do rijeke nake i nekog mosta i magarac se prepadne i upadne u vodu.
I sad ko neko postavlja pitanja, a djeca odgovaraju. A meščini da su namjerno birali one najbolje odgovore. I čitam ja ono, opšta šega. Kad upo frke neko dijete kaže kako je magarac glup, šta je uopšte imo skakat u vodu kad su ga njih dvojica nosila. Mene suze oblile, al bukvalno. Baš mi je dobro došlo.
Moraću ono nać negdje, kopirat, prekucat...

I sjetim se ja onog magarca u mene mi kod jarana na moru. Znao je onaj Isus šta valja. Jes da je oko mage bilo stohiljada muva, al sam ga ja svejedno svako jutro hranio kad sam išo ujutru po hljeb. A on mene svako jutro budio vako u pola 7. I još imo onog jarana horozovića, pa prvo onaj horoz ujutru, pa ako te horoz ne probudi ima magarac. Još im samo lisica fali, pa ih eto ko iz one basne koje se i ne sjećam više kako ide.

I onda kako se sjetih tog magarca i tog mora, sjetim se ovog jarana i njegove priče i koji je on ispo magarac jedne prilike.
Otišo on s ovim jaranom na more. I bi njima dobrila žešća. Ne znam kolko su bili, al eto kobiva pošli oni nazad. I skonta taj jaro da je njemu vako ostalo neke love još, a đeš otić s mora da ne spiskaš i zadnji dinar. I mjesto da se oleši ko i sav normalan narod, jok. Nekim čudom sazna da je na moru ova jedna djevojka koja se njemu plaho sviđala. A ona taman tad raskinula s nekim momkom. Kofol se i on njoj nešta sviđo. A ona valjda bila s familijom nekom, a možebit i da je bilo sa roditeljima na moru, bla bla. Elem, skonta on kao ode on nju negdje naći na moru, ono totalno neočekivano, romantike, on u čamcu dolazi, ruže, vino, gitara, more i ostale romantične gadarije. Ja ne znam ko pada više na te fore, al haj nek mu bude.
I sad je fora bila što on pojma nije imo gdje je ona na moru. I skonta ti on ode on do onog ko turističkog centra ili kako se već zove ono govno gdje se prijaviš kad dođeš. I sad on ono s tetom, dobar dan, dobar dan. Složi teti neku šuplju kako ima veliki dernek na moru, a on pojma ne zna gdje se održava to sve, pa eto bil teta njemu mogla pomoć. I normalno žena ga blijedo gleda. On zadojen glupim knjigama i još glupljim američkim filmovima, pređe od one lijepa riječ i gvozdena vrata otvara do nuđenja mita ženi koja radi tamo. Sve s ciljem da ona njemu kaže gdje prijavljena izabranica srca njegovog.
Pitam ja njega odakle mu uopšte ideja da bi žena iz mjesta A mogla znat gdje neka osoba u mjestu B. Kaže otišo on dan ranije poslo tog mu jarana, taj fino ispito ženu i objasnila njemu žena da je to sve uvezano i štatijaznam...
Elem, nakon što je vidio da lipe riči ne pale, poče on njoj nudit mito. Deset evrića, pa dvadest, pa tridest, pa pedeset. Kaže, a žena ga blijedo gleda. Ne zna jel se on zaebaje il šta, nako joj u onim kupaćim ušo i vadi pare iz gaća. A još nako kad ga vidiš, pa to pridodaje cjelokupnoj situaciji. I njemu fino žena kaže nema ništa od toga. Kaže prepala se žena kao da on nije tu planski došo baš malo prije one nake inspekcije il čega već, pa kao da ona dobije otkaz. Isprepado ženu jadnu. Kaže uze žena telefon i poče zivkat policiju. I sva sreća ohane konj. Mogo je završit u ćuzi.

 I tako on odustane od sve te priče i vrati se kući, sav ko pokiso. I kad se vratio, ima šta i da vidi. Haj što ona uopšte nije bila na moru tamo gdje mislio da jeste i što uopšte nije bila s familijom na moretu, nego što je bila s onim joj "bivšim". Koji je to magarac majko draga...