Ne, stvarno, šta ono bi?
Vaš najdraži bloger se upravo vratio iz Novog Sada, grada najljepših (dosad viđenih) žena, Mađarica (one su posebna kategorija [vjerujte mi]), vjerovatno najgostoljubivijih domaćina, grada u kojem se ljudi gađaju žitom i kukuruzom u slobodno vrijeme, gdje su golubovi ko kokoši (pored toga što su čisti i imaju sve prste i noge na broju), gdje su mačke ko jagnjad, gdje možeš ručat sendvič, gdje je nacionalna nošnja siva trenirka i eir maksice, gdje su svi opušteni i društveni, gdje semafor pokazuje zeleno i pješacima i automobilima u isto vrijeme, gdje sam spavao 5 sati u prosjeku (što je izuzetno malo uzimajući u obzir da sam ostalih 19 sati bio konstantno uposlen), gdje osvojih jednu od dražih nagrada u životu, upoznah puno dobrih ljudi i jednu blogerku (za koju me stid reći da je dobra jer je to previše skromno) i njenog čoeka koji su toliko simpatični da ne stane u ovu rečenicu, gdje sam imao jedno od najljepših iskustava u životu kao i gomilu drugih stvari o kojima ću pisati u narednim postovima.
Biće i slika, vama za dušu. Izračunao sam da će mi trebati barem mjesec dana da iskupim sve slike na kojima sam ja, a sve slike ukupno barem pola godine (možda i više).
Stej tjund...
Ja kuliram ispred katedrale, slušam nakog lika što svira gitaru i šmekam žene...
Нема коментара:
Постави коментар