Ne znam zašto su ljudi u posljednje vrijeme navalili s pričama o ne postojanju Boga, skupa s onim pričama o tome kako su religije zlo, kako je vjera glupa i prevaziđena, i kako je nauka, koja je po nekom niko ne zna kojem principu, suprostavljena religiji i jedina tačna.
Ja ne znam da li je to do sredine u kojima ljudi žive, ali ja nikad nisam imao problema sa tim forsiranjem vjerovanja. Mislim, nije da se nisam susretao sa tim, al mi nikad to nije predstavljao neki problem. Kod mene su takve rasprave su trajale iznimno kratko, jer je otprilike toliko potrebno da im pokažem da je moje znanje veće od njihovog i da nema fajde da se raspravljamo. Mislim, samo po sebi je apsurdno tjerati nekoga da vjeruješ, a čiji je jedan od osnovnih postulata vjerovanja da si to tog istog vjerovanja došao zdravog razuma, prisebno i bez prisile. A onda kad čovjek skonta, otprilike koliko su dosadni ovi što nagovaraju druge ljude na vjerovanje, toliko su dosadni i ovi koji opovrgavaju i nipodoštavaju tuđa vjerovanja. Pa nije džaba Gandi reko da nasilje rađa nasilje i još dobio oskara za to. Ili narodno rečeno oboje strane su govnari, samo jedni s jedne, a drugi s druge strane.
Pričam ja jedne prilike s jednom curom, u gluho doba noći dok sam čekao da zapostim, zašto ona ne vjeruje u Boga. Mislim, nije da me se tiče, al kad je već ona to istakla i spomenula, onda što da je i ne upitam. Kaže ona da ne zna. Onda ona mene pita što ja vjerujem. Ja sam reko da mi se postojanje Boga uklopilo u sva moja promišljanja i općenito moj način mišljenja koji se uvelike zasniva na nekom logičkom promišljanju. I da zapravo više vjerujem logički u postojanje Boga, nego što vjerujem nekim osjećajem (iako to malo apsurdno zvuči). Nastranu neka moja lična iskustva, koja nit bih spominjao javno bilo kome, nit bih ista upotrijebio kao neki argument u raspravi.
Zapravo, samo se sjetim jedne priče oko Stounhendža u Britaniji ili recimo onih piramida u Egiptu. Ljudi kažu to je čudo svjetsko, pa kako su oni to uradili, pa kako ovo, pa kako ono. Ili one piramide. Niko ne može danas sagraditi onakvo što (zar je iko i pokušavo uopšte?) bla bla. Sve to stoji, i sve to jesu velika dostignuća ljudskog roda. Ili što bi neki rekli to su došli nekakvi vanzemaljci i gradili to po zemlji. Dakle, gomila gamenja poredana u krug, da čine koliko toliko neki red, i ljudi oduševljeni time. Zasluge pridaju vanzemaljcima, jer nema šanse da su ljudi takvo što stvorili i slične priče. S druge strane, kad se posmatra svijet koji nas okružuje, pa i kosmos općenito, može se uvidjeti daleko veći red i savršenstvo. Koliko su uređeni odnosi. I ne mora čovjek bit neki supermislilac, naučnik ili štatijaznamštasvene, a da takve stvari ne primjeti. Ja sam to počeo primjećivati nakon odgledanih par dokumentarnih filmova. Svijet je u tolikom redu i savršenstvu, harmoniji i balansu, da je to za nepovjerovat. Kao što mi neko reče jedne prilike, jedno od najvećih svjetskih čuda je ništa drugo do ljudska šaka. I stvarno, kad se čovjek malo bolje zamisli, nije to toliko daleko od istine.
I zapravo jedino što odstupa od svog tog reda nije niko drugi nego najveće svjetsko čudo - čovjek. Svakako, ovu tvrdu treba uzeti sa rezervom jer ona koliko je tačna, toliko i netačna. Vjerovatno iz razloga što postoji 7 milijardi ljudi, pa se na neke tvrdnja može i ne mora odnositi. U suštini, glavna poruka objavljenih religija jeste da čovjek ne ruši harmoniju oko sebe. Ovaj život, za kojeg Bog simpatično govori da je varljivo naslađivanje je, rekao bih, uvertira za nešto veće. Pa ko ovdje položi ispit, uživat će u nečem mnogo većem i raskošnijem od svega ovoga. Što nam jel i Bog poručuje. Ko ono kad momak kupi djevojci kakvu biljku (pa životinju), da vidi zna li se brinut o njoj prije nego što se upusti u šta ozbiljnije s njom (čitaj napravi joj dijete).
Onda se postavlja pitanje ko je to sve stvorio. Jer ništa ne može samo od sebe nastati. Pa i sama nauka to potvrđuje preko kojekakih sila akcije i reakcije i sličnog. Pa taman i da neko vjeruje da su ljudi nastali od majmuna, od čega je majmun nastao. Pa od čega je to, i tako u nedogled dok se ne vratimo do samog početka. Neko bi reko majka priroda, što je meni donkle i simpatično rješenje. Ipak, nije dovoljno. Kada bi se govorilo o nekom životu na Zemlji samo, onda bi to i kolko tolko prihvatljiv odgovor bio. Međutim, uređenost kakva postoji na Zemlja nije ništa manja u svemiru. I baš tu negdje se meni logički nameće to postojanje Boga, jer je Bog jedino dovoljno moćan da sve to može stvoriti. Mislim, možda ovo nekom i nije logično, ali meni itekako jeste. Jer ja polazim od vjerovanja da ništa nije slučajno, i da je slučajnost zapravo riječ kojom ljudi opisuju nešto čemu ne znaju razlog odnosno uzrok. Kad bi bilo slučajnosti, znači da ne bi vladao red i da vlada haos. Haos kao stanje u kojem nema pravila i reda. Što bi opet značilo da bi se meni betmenka recimo mogla niotkud stvorit na mom krevetu, bez neke pretjerane odjeće na sebi. Ipak, na mom krevetu su trenutno priglavke, septolete, mobitel i laptop. Betmenke nema zglave.
A u konačnici, nema druge nego da se čovjek zapita zašto su ljudi toliko protiv religije. Ja ne mogu reći da imam podjednako znanja o islamu, hrišćanstvu, judaizmu, zoroastrizmu ili možda tengrizmu. Većina mojih piskaranja pronalazi utemeljenje u islamu. Ipak, jako su male razlike između ovih velikih monoteističkih religija. A te razlike su uglavnom u korist islama, gdje ljudi imaju najviše slobode, što je nekako i logično jer je posljednji došao. Uglavnom, pitam se šta je toliko loše u religiji. Ja priznajem da ima nekih stvari koje jesu onako malo čudne, ali treba uzeti u obzir da su to stvari pisane za sve ljude i za sva vremena. Vjerovatno ima neko kome to i nije tako čudno. Da ne spominjem što je svaka religija zatrpana nekim pravilima i propisima koji nemaju veze sa samom religijom i onim što je došlo od Boga. Tipičan primjer je islam recimo u kojem postoje fetve (ko dekret, nešto na taj fazon) koje donose kojekakvi... neki likovi koji imaju veze sa islamom. Nema veze što se time direktno udara na temelje islama i priče da nema posrednika između čovjeka i Boga.
Došao sam do zaključka da su jedino zli ljudi i neznalice protiv religije. U konačnici, religija propagira dobro. A jedino ko je protiv dobrog je zlo (što je i logično jel). A i neznalice, jer ne znaju prepoznati dobro. Recimo, osnovni postulati religije su da ljudi vjeruju u jednog Boga, da ne ubijaju, da ne kradu, da ne lažu, da ne varaju, da nisu licemjeri, ne kurvaj se, ne čini zlo drugim ljudima, ne čini zlo sebi, pomozi onim kojima je pomoć potrebna, ne budi zavidan i tome slično. I kako onda neko može reći da je religija loša?
Ja znam da su se mnoga zla činila u ime religije, no to nije problem religije kao takve, nego ljudi. Tvrditi da je religija zbog toga zla jeste isto što i tvrditi da je recimo nauka zla, jer su nacisti u ime nauke ubijali ostale jer su naučno dokazali da su ti koje su ubijali niža rasa. Vidite vi te nauke jeste zla. Da ne pričam da je nauka izmislila atomsku bombu koja je u jednom momentu zbrisala čitav jedan grad. I haj jedan, nego i drugi. I haj i drugi, nego sad čitav svijet živi u strahu upravo zbog dostignuća te iste nauke. Zla nauka. A dobro, religija se koristi da zavodi glupe ljude i pravi ih zatucanim. A nauka to ne čini. Naprimjer, postoji očigledna razlika između ajfona 4 i 5. Nisu glupi oni koji kupuju ovaj 5 iako imaju 4, nisu zatucani. Isto ko što nisu zatucani oni koji su kupili aparat od 14 megapiskela, a do sad su imali aparat od 10 megapiskela. Ono, razlika je očigledna. Bez obzira što ljudsko oko nije uopšte sposbno detektovat te razlike. I tako u nedogled. U konačnici, priča se svodi na to da je sve moguće zloupotrijebiti, kako religiju, tako i nauku. Što ne znači da ako je nešto zloupotrijebljeno, automatski i loše.
Zanimljivo je kako uvijek oni s najmanje znanja o nečemu raspravljaju o tome. Sa mnom su ljudi odavno prestali raspravljati. Prvo što sam skonto da nema fajde da ih ubjeđujem u nešto. Mislim, lično me zaboli neka stvar jel ko vjeruje ili ne vjeruje, i u šta vjeruje. Ako ćemo pošteno, neko objektivno ja bi željelo da su svi ljudi dobri, da vjeruju u Boga i bla bla u tom fazonu. S druge strane, subjektivno ja se raduje različitostima koje ga okružuju. Valjda što sam naviko na to. Neko mora i da gori (ha ha). Isto sam primjetio da su ljudi tu navikli na nekakvu grubost u tim raspravama. I onda kad ja nastupim blago (poput blage ljetne kiše) u tim raspravama, kad ih ne vrijeđam i kad ih slušam, ljudi odustaju od rasprava. Isto ko da se svi raspravljaju samo nako da bi se svađali, a ne zarad neki drugih razloga. A da ne spominjem što nekako imam dojam da što ljudi imaju manje znanja, to im je i veća želja da se raspravljaju. I onda kad ih poniziš znanjem, na što obično nisu navikli, prekidaju rasprave. Čitaj brate, to je ako ništa, besplatno.
I ja sam pošao tako, sa znatiželjom, čitao i proučavao. Pitao se šta to milijarde ljudi vidi u nečemu, mislim, kad ih je toliko, možda nešto tu i ima. I stvarno sam pronašao svašta zanimljivo. Lijepog najviše. I evo me dan danas, nit mi šta fali, nit se osjećam šta siromašnije i ograničavajuće, ko što svi pričaju da ćeš se tako osjećati. Nit se osjećam da mi šta fali, nit da šta bitno propuštam. Reko bi čovjek propadaš na svakom mogućem planu. A ono baš suprotno...
I tako bih ja svašta nešta još mogo pisat na ovu temu, al mi se ne da više. Ono što sam ja vama htio reć zapravo i ono zbog čega sam počeo pisati ovaj post jeste o postojanju Boga jer je niko drugi do Svevišnji spasio gomilu paščadi i odgovorio me od plana simbolično nazvanog posljednja večera. Planiro sam danas kupit najbolji komad mesa koje pare mogu kupit i dat tim sirotanima, da se i oni najedu ko ljudi jednom. Naravno prethodno nakrkat otrova (i stakla u isti), pa da svi pocrkaju u najvećim mukama. Otprilike onim mukama u kojima sam ja sinoć bio dok sam pokušavo zaspat, a dok su oni, 3,14čka im lijepa materina, održavali svepasje kongrese i sastanke i vijećali o bitnim pasijim stvarima (Oskareva kakica 'n' šit lajk det) od 1 do pola 4 ujutru...
Нема коментара:
Постави коментар