четвртак, 29. новембар 2012.

o materi...

Pošo ja malo da prošetam danas, nisam ja mislim od kad sam došo iz Novog Sada. Nako u nekom inkognito modu, nabacio naočale i vjetar u kosi. Osjećo sam se ko Džoni Dep kad ide do granapa, pa se ono i ne sredi nešta posebno i sve se nada da ga niko neće primjetiti. I tako je haman i bilo. Ovo haman se odnosi na činjenicu da su me ipak svi nešta šmekali, pogotovo ovaj žemski dio populacije.

Inače me poslije Novog Sada svi nešta šmekaju, posebno ove djevojčice. I to ne samo ove iz mog fan kluba, nego i šire. Hodam danas, gleda me neka. Ja joj bacim osmijeh jedan i kontam dosta joj od mene za danas. Ova druga, s materom hoda jorane, i šmeka me. Pa to više nema nimalo stida, sram ih bilo. Pred materom heeej...

Nego kad smo kod matere, mojoj danas rođendan. Šetam ti ja tako malo sam. Baš je bilo fino. Ja nako volim ponekad sam prošetat, ispričam se sa sobom. Usput šmeko šta da kupim materi za rođendan. I kupim sebi nake knjige koje već duže vremena mjerkam, o nakim starim civilizacijama. I konto i njoj uzet neku o Sulejmanu, a bjež reko, nije mi mater blogerka. Plus sam neku noć pogledo kraj Sulejmana, neke epizode mislim. Upali oni hoće roknut onu sultanovu jal mater jal glavnu mu ženu. Kad bi se nako ubijali u ratu, ratovi bi trajali po 400 godina. 6 minuta oni njoj prilaze, da joj otmu nako govno iz ruku kojim se ona kao brani, i na kraju ništa. Ja ne znam kako ono ljudi mogu gledat. Još kad mater reče da je bila neka Hrvatica iz Beograda, ja se namah pokupio. Puno je to za mene...

I tako se ja živ nahodo, došo kući, nisam joj ništa našo. Šta uopšte kupit ženi koja ima dijete kao što sam ja. To je to, nemaš više šta od života tražit. I skontam, odoh ja njoj dat one knjige. Ionako se žali da nigdje ne putuje, a voli da čita. I tako ja njoj fino to dam, ona se plaho obraduje, i svi sretni. Skonto sam da su knjige zapravo putovanja za siromašne ljude. Ili one koji ne mogu putovati iz ovih ili onih razloga. Zapravo je toliko je bila sretna da je napravila dvije pileće supe za ručak. Jedna s onom nekom tjesteninom, a druga s krompirom. I mi još pojeli obje...



Нема коментара:

Постави коментар