Kažu da je čovjek rob izgovorene riječi. Pitam se da li je čovjek i rob neizgovorene riječi, jer se ja upravo tako osjećam. Postoje neke riječi, gorke riječi, u meni, a koje bih rado izbacio iz sebe. Tište me. A ne mogu. Ne mogu jer znam da će biti još gorče drugima. Pitam se... pitam se hoće li me one mene prije pojesti iznutra ili ću popustiti pa ih pustiti van sebe da čine štetu drugima. Ili ću ih pak zatomiti negdje duboko unutar sebe... da nikad ne vide svjetlo dana...
Нема коментара:
Постави коментар