петак, 19. октобар 2012.

o mušicama...

Donijeli mi nakog grožđa našeg, i sad je toga vako bilo par kila. I jelo se to lagano, pomalo jel. I nako vazda oko tog grožđa bilo onih malih bajica, mušica, drozofila melannešta. Al se to meščini preko noći nakotilo i razmnožilo, da ne povjeruješ. Ja danas u kuhinju kad tamo čitav roj mušica. I neće da idu iz kuće. I haj što su u kuhinji, nego što su se sad počele raseljavat po kući. Pođem se pogledat u ogledalo, upalim svjetlo, ono 100 komada na ogledalu. Isto horor film. Onaj horor serijal od Romantičarke. Vako ih ima na paprci 40 komada. Tipkam na kompu, ova jedna leta, oblijeće, prati šta pišem. Perem zube, ona jedna me šmeka.

I haj sve, nego neam niđe pauka u kući, da on to malo pomete jel. Ne želim da ih ubivam, a ne znam kuću s njih volkih...


Нема коментара:

Постави коментар