o osmijehu...

Pošo ja napisat jedan bezobrazni post, al sam ostavio za neka druga puta. Ne da mi se večeras bit bezobrazan.
Mjesto toga drugi post.

Ja sam jedan od onih kod kojih svašta može proć sa osmjehom, može me se kupit ko od šale. Ša ću kad sam jeftin...


Jedan osmjeh ne košta ništa ,
a donosi mnogo.
Obogaćuje onoga koji ga prima,
a ne osiromašuje onoga koji ga daruje.
Ne traje duže od jednog trena,
a sjećanje na nj ponekad je vječno.
Niko nije tako bogat da bi mu osmijeh
bio nepotreban.
Niko nije tako siromašan da ga ne bi mogao dati.
Stvara radost u kući;
potpora u poslovanju;
osjetljiv je znak dubokog prijateljstva.
Jedan osmijeh pruža odmor u umoru;
obnavlja hrabrost u malodušnosti;
pruža utjehu u žalosti;
prirodni je lijek u svakoj patnji.
Ali je dobro koje se ne može nabaviti , niti pozajmiti,
niti ukrasti; jer osmijeh vrijedi
samo u času kada se daruje.
Ako ponekad susretnete nekoga ko nam
ne uzvrati očekivani osmijeh, budite
velikodušni pa mu dajte svoj osmijeh
jer osmijeh nije nikome toliko potreban
kao onome koji ga ne zna dati drugima.

Sa vjerovatno najboljom reklamom na ovim nam prostorima. Što nisu ovo štancali danonoćno, a ne onaj kretenski softli.




Bio bi ovaj svijet ljepši kad bi se ljudi malo više smijali. Al ne jedni drugima ili tuđim nesrećama. Eto su ljudi uspjeli i osmijeh zloupotrijebit. Ili je đavo možda to skonto. Haj ga znaj. Smijte se, učinite svijet ljepšim...