четвртак, 9. август 2012.

o novom betmenu...

Ošo ja danas, po najvećem zvizdanu, gleat betmena novog.

Karta je za promjenu bila jeftina.
Elem, sjednem ja u onu stolicu, a ova mi žena, što je s menom bila, otišla da popravi šminku (kofole). I sad ja sjedim jel, čekam da počne ono kad skontam da imam naku dvojicu sa moje desne strane.
I utom poče njihova priča. A ja šta ću, bio primoran to slušat sve jel. Jer su pričali poprilično glasno ili sam ja sjedio dovoljno blizu il šta već. Elem, bio ovaj jedan, zvaćemo ga Debeli, na moru. I sad priča ovom drugom, zvaćemo ga Smrdo, o tim svojim putešestevijama. Bili oni kod nakog lika u Orebiću. Jarane kako su se napili prvi dan. Kupili oni nekog alkohola i ono se baš ubili. Bili pjani ko guzice. I onda su drugi dan isto tako kupili alkohola i ono totalno se ubili. Pa su treći dan kupili neke cuge i napili se ko majke. Četvrti dan su se za promjenu malo napili, a peti dan su, da odmore od svega, malo cugali. I onda su se napili. Meni došlo da pitam jarane, jes se ti sunčo ikako na tom moru, jer ašćare vidim da nisi plivo. Ali onda kontama i govorim sebi, ti jarane postiš, tebe ne zanimaju ovakve stvari. Zanimaj se nečim svojim. I ja počnem zvjerlat po onoj sali. Da mi je da imam one neke pločice ili nešta da brojim. Nije bilo ništa.

Utom je Debeli pričo Smrdi kako su kod nekog jarana pili konjak ili štok star 30 godina. Eto dida od tog nekog Luke ili Marka ili kako se već zvao nakav lik, e pa oni su nako najstarija porodica tamo i imaju podrum pun vina. I oni maznuli jednu flašu, al su prije nego što su je slistili pogledali na iibeju kolko je para. I košta oko 160 evra. Kontam onda, vidi ti njima života i zanimacije. Uspjeh mu u životu što je popio piće od 300 marona. I to ga još ukro. I sad ga pita ovaj Smrdo kakvo je to piće. Kaže mu ovaj, ma i nije čemu. Kaže ko ono kad ti stave obloge, pa tako nekako onaj miris...

Ja u sebi kontam đe ova otišla u taj tojlet više, da nije otišla do kuće. 5 minuta se razdužilo u 5 sati...

Pa onda kontam da ja nisam šta zajebo danas pa me ovo Bog kažnjava da moram slušat najgluplju moguću priču na svijetu - koliko je ko i gdje i s kim pio nekog alkohola. To mi je ono vrhunac glupe priče. Skrenu on priču kako je njemu ipak vino bolje i kako je kupio vina nekog i, nećete nikad pogodit, napio se. Ja nisam mogo vjerovat, poslije svega, da taj čovjek pije uopšte. I kako je neki dan pio s rajom. A joj, belaj bio čitav. Ima on tu curu N., koja je ono prema njegovim riječima, nema veće muslimanke od nje, posti za razmazan i to. Sva ozbiljna. Al ne posti sad jer je dobila, pa ne može. Elem, ona je od njega tražila da on ne pije za razmazan i on šta će, reko da neće. I zamisli, on slago, i zamisli još više, ona mu povjerovala. Elem, pio on s nekom rajom (što je mene po ko zna koji put iznenadilo) i sad ga taj neki jaran snimo. Snimo on njih kako oni eksiraju štok neki. I ovaj mu reko nemoj stavljat na fejsbuk jer je N. njegov fan i sve prati šta se dešava u vezi njega. I on reko ma ništa se vi ne sekirajte. I ovaj došo sebi, pa došo na fejsbuk kad ima šta i vidjet. On na fejsbuku kako pije, i još obilježen i datum i sve. Pa taj mu je jaran stvarno đubre. Ono, nije moje da se miješam, ali kako mu je to mogo uradit. I tu je N. popizdla, ono totalno. Napala ga i kako i šta i reko je i bla bla, ali eto, Debeli je bio snalažljiv - govori on Smrdi - i onda je on njoj nešto muljo i lago i petljo i elem povjeruje ona. A zamalo ga ostavila bila, govori on Smrdi. A onda se smije, kobiva neki dan on kupio litar bijelog vina i još nake cuge i zvao onu naku I. i E. i još nekog i ono su se napili totalno. Pa dodaje da je još stavio na fejsbuk pjesmu neku bijelo vino, a ona nije skontala. E jesi glupa N. Debeli ti tako iza leđa radi, a ti ne kontaš. Smrdo ga je utješio da ipak nije bilo tako očito.

Nešta su oni još drobili, a ja vamo prevrćem misli po glavi. Prvo kako može konj da pije tolko. Onda kontam jesam li ja udure, zanimam se nekim svojim apstraktnim idejama i razmišljanjima, ovaj ode napije se i njemu super. Ja se još i nerviram od ovog svog i vamo razbijam glavu. Evo vidi, ja pišem o nakom liku koji se napija i opija, kontam što je to tako, jel moguće da neko sebi sroza život i svede ga na opijanje, odakle mu pare za sve to, a on garant neđe pijan sjedi, pjeva ili spava. Boli njega koljeno što šuška lišće. A da ne spominjem tu N. i za šta joj oči služe osim šminkanja i da začepe glavu. Jaranice moja pa jel ti ne vidiš koji je krmak pored tebe i šta ti kao vrla muslimanka kojeg ku... ma koje 3,14čke materine radiš s takvim krmkom. I onda će ona, nakon jedno 38 takvih epizoda skontat da ipak tako ne idu stvari i naće nekog normalnog tipa (vako ko što sam ja [samo što sam ja još i lijep i zgodan i pametan i duhovit i imam para i auto i imam veliki... stan]) i ubiće ga u pojam nekakvim lošim iskustvima iz prošle veze. Pa se čoek zapita šta uopšte ljudi rade u tim vezama kad pojma nemaju s kakvim su partnerom u vezi. Pa kontam, hoće li se ikad ova vratit iz tojleta ili je upala u onu šolju i pokušavaju je izvuć dok ja vamo čekam. I sva sreća pojavi se ona. I poče film.

Dobar, nije loš. Ona Ketvomen ista Joca u narodu poznatija kao Maj Perfekt Čunge Lounge. Svaka scena gdje ima neka marisana i da ima neko oružje ne valja. A ima ih... Mislim, ma koliko to film bio, ja hoću da vidim malo logike u njima. Pa ako neko ima kalašnjikov, a ne puca sa njim, nego se mlati onim kundakom, onda se ja zapitam zašto. Mislim, što nema paliju onda neku. A da ne spominjem legendarnu scenu gdje su se sukobili milicija naoružana pištoljima i hrpa organizovanih kriminalaca naoružanih automatskim puškama. I mjesto da se popucaju kako to i dolikuje, da preživi rijetki srećković koji je eto u času pucnjave skonto da pobjegne i sakrije se u kamion što prodaje sladoled, ne, oni su odlučili da se nakom par ispaljenjih metaka počnu šaketat. Makljaju se oni tamo naveliko, a ja kontam tolike godine ulaganja u razvoj oružja koji omogućava i najvećem slabiću da najobičnijim pokretom prsta trajno ili privremeno onesposobi i najvećeg krkana kojeg je majka uzgojila. I to ne jednog, nego više njih. Ali neee, hajmo se mi šaketat, jer eto Nolanu je takav ćejf. Možda mi i ne čitaš blog Nolane, ali jedi govna.
Bilo je i par smiješnih scena.

Bilo je i scena gdje matera počela objašnjavat djetetu osnove medicine jer mali ne konta scenu na filmu. I sad ti on nešta zapitkuje, a ona nešta njemu objašnjava. Mislim, jaranice, pa nije reklama koka kole pa da je svima simpatična vaša priča u kinu jer ste vi eto sretna (i iritantantnoglupa) porodica koja pije koka kolu i sve im je oprošteno. Došlo mi da čuknem i nju i ono dijete, da udunu više. Sreća pa mi je ova žena dobacivala ooo šat ap više i slično, pa su valjda skontali. Da ne pričam što je nekom iz te vesele porodice dodijo film pa je uzeo svjetlit baterijom i to vako prema meni. Došlo mi da ga izudaram onim slamnatim šeširom. I prošlo me. Osim njih, bio je i još neki momak. Momak je trebao da sjedi sa lijeve strane ove moje pratilje međutim ostavio je jedno mjesto prazno. Sigurno smo i mi njemu smrdili. A meni su pogotovo smrdili ova dvojica, Debeli i Smrdo. Gledam ja onaj film, neka scena napeta, kad samo nešta zasmrdi. Isto one 3D projekcije, samo je ovo 4D. Četvrta dimenzija filma - smrad gledalaca. I bio je još neki par kojem je čini mi se ova vesela koka kola porodica sjela na mjesto. Pa nešta zagleda one redove i one stolice, pa mu ništa nije jasno. Meni još manje.

I konačno film završio, ja pošo lagano kući. I tamo neđe pred kraj puta sretnem ovu jednu jaranicu iz škole. Zove se isto N. Kontam, da ti ja nisam sad gledo film s momkom. Još ona nešta jede, govori kobiva trebala bi postit. Htjedoh je upitat jes to dobila, pa ne postiš. Ono da otklonim sumnje. Al đe ću to, još ona nako fina, vazda neka pozitiva i šta ja znam. Jesam ja vako bezobrazan nekad, al tolko nisam. I eto. Nema više. Kraj posta.

Нема коментара:

Постави коментар