петак, 31. август 2012.

o odlasku...

Meščini da mi je mater osujetila planove glede mogu (ne)napuštanja kuće. Čini kojekakve poteze da se ja ono osjećam ko da mi je vakat da idem više. Ona valjda konta da ja još malo i odoh. Ha ha ha. Pojma nema da ja ne planiram ić uopšte. Što bih, baš mi je fino. Odlazak od kuće je jedan od glupljih poteza koji ljudi čine, a koji je nekako društveno nametnut. To su izmislili oni ljudi koje su roditelji išćerali iz kuće, pa da se ovi, koji nisu išćerani, loše osjećaju. Ko ono to nešta normala. Kad je meni crkla krava, de da roknemo komšijinu, pa i od kravu od komšijinog komšije. Nek nema od kog kupit mlijeko. Moš mislit...




Нема коментара:

Постави коментар